Siromaštvo u starosti moglo bi postati pravilo za milijune građana Europske unije ako se mirovinski sustavi brzo ne prilagode demografskim promjenama, upozorilo je Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA).
Predsjednica EIOPA-e Petra Hielkema istaknula je da „svakom petom Europljaninu već prijeti rizik života u siromaštvu u starosti”. Upozorila je i na rodnu nejednakost: žene su izložene 30 % većem riziku od pada ispod praga siromaštva nakon odlaska u mirovinu.
Glavni problem je sve starija populacija i pad nataliteta. Procjene pokazuju da će za 40 godina na jednog umirovljenika dolaziti samo 1,5 radnik – dvostruko manje nego danas. Zemlje koje se oslanjaju isključivo na državni prvi stup, osobito u južnoj i istočnoj Europi, najranjivije su na taj pritisak.
Skandinavske države stoje bolje zahvaljujući kombinaciji javne, strukovne i individualne štednje. Primjerice, Švedska raspolaže s 516 milijardi eura u fondovima koje je osigurao poslodavac, što predstavlja 92 % BDP-a, dok Njemačka s gotovo osam puta više stanovnika u istim fondovima drži 267 milijardi eura.
Kako bi potaknula građane na ulaganje u dodatne stupove, Europska komisija će u narednim mjesecima predstaviti paket preporuka za štednju i mirovine. Među mjerama su:
• digitalni računi za štednju i ulaganja dostupni svakom građaninu; • sustavi za praćenje individualnih mirovinskih prava i nadzorne ploče s pregledom očekivane mirovine; • porezni poticaji koji bi učinili štednju privlačnijom; • revizija pravila za poslodavačke fondove i mirovinske investicijske proizvode.
Najdalekosežniji prijedlog je uvođenje automatskog upisa radnika u strukovne mirovinske fondove – model koji već postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu, Poljskoj i Italiji. „Bit ćete automatski upisani u mirovinski fond ako radite. Ako to ne želite, morate svjesno tražiti izuzeće”, pojasnila je Hielkema, naglašavajući da inercija većinu ljudi zadrži u sustavu i tako povećava stopu štednje.
Posebna se pažnja želi posvetiti samozaposlenima i radnicima gig-ekonomije koji danas najčešće nemaju pristup kolektivnim fondovima.
Ipak, konačna odgovornost ostaje na nacionalnim vladama. Politički otpor reformama već je srušio francusku koaliciju oko premijera Françoisa Bayroua, a u Njemačkoj je preporuka kancelara Friedricha Merza mladima da dodatno štede izazvala otpor sindikata.
Hielkema smatra da je „zamah” za promjene već tu: „Vidimo da se problem pogoršava, a to vide i vlade. Trebamo više ulaganja, a jedan način je prebacivanje štednje s bankovnih računa u investicijske proizvode.”