Uoči mogućeg pada cijene nafte, potaknutog planovima SAD-a da oživi venezuelsku proizvodnju, ponovno se rasplamsala rasprava može li financijski pritisak natjerati Kremlj da smanji ratne ambicije. No analiza sadašnjih pokazatelja otkriva da je Moskva, unatoč usporavanju rasta, i dalje daleko od gospodarskog kolapsa na koji se Kijev i njegovi saveznici nadaju.
• Rast gotovo stao, ali nije negativan Međunarodni monetarni fond predviđa da će rusko gospodarstvo u 2025. porasti 0,6 %, a 2026. tek 1 %. Visoke kamatne stope (blizu 20 %) i nova porezna opterećenja stišću poduzetnike, dok se inflacija – nakon početnog skoka – spustila na oko 6 %, relativno blizu cilja središnje banke od 4 %.
• Proračunski manjak umjeren, dug nizak Deficit se kreće oko 3,5 % BDP-a, a omjer duga i BDP-a ostao je ispod 20 %. Usporedbe radi, neke zapadne ekonomije bilježe višestruko veće udjele. Pad udjela prihoda od nafte i plina s 50 % na otprilike 25 % državnih primanja Kremlj nadomješta većim porezima na kućanstva i tvrtke.
• Radna snaga iscrpljena ratom Nezaposlenost je pala na gotovo 2 %. No to nije znak blagostanja, nego dubokog manjka radnika: mladići odlaze u vojsku, a dio kvalificiranih ljudi iselio je na Zapad. Time trpe investicije i produktivnost, a realni dohodci, nakon kratkog uzleta zbog socijalnih potpora, ponovno stagniraju.
• „Rusija rat prodaje kao sukob sa Zapadom” Analitičar sigurnosnog instituta RUSI Richard Connolly ističe: „Kremlj je uspio predstaviti rat ne kao borbu protiv Ukrajine, nego protiv Zapada. Još nismo u fazi da gospodarstvo bude presudan faktor u odlučivanju kako će Moskva voditi rat.”
• Zašto sankcije grizu, ali ne lome
- Diverzifikacija izvoza: više od 400 brodova kupljenih nakon invazije 2022. omogućilo je isporuke nafte Turskoj, Indiji i drugim državama mimo zapadnih ograničenja, iako se „siva flota” lani prepolovila.
- Povećana domaća potrošnja vojne industrije: mobilizacija i ratna nabava pumpaju novac u tvornice, stvarajući kratkotrajni impuls rasta.
- Potpora Pekinga: Kina ostaje ključni kupac ruske sirove nafte i tehnološki partner, dok je Sjeverna Koreja izvor jeftinog oružja i radne snage.
• Cijena nafte kao zadnji adut? Ako Venezuela doista poveća proizvodnju za „nekoliko milijuna barela dnevno” – što optimistični scenariji predviđaju već do kraja godine – globalni bi višak mogao dodatno srezati cijenu. Niži prihodi pogodili bi Moskvu, ali unutarnji rezovi i porezni zahvati već su pokazali koliko brzo Kremlj nadoknađuje manjak.
• Izgledi: koma umjesto infarkta Stručnjaci uspoređuju današnju strategiju sa „medicinski induciranom komom”: vlast svjesno guši potrošnju i razvoj da bi zaštitila ključne, ratno važne sustave. Tvornice stare, zalihe deviza tanje se, ali novca za plaće vojnika i projektil Hypersonic Oreshnik – kojim je Rusija prošli tjedan napala zapadnu Ukrajinu – zasad ne nedostaje.
Zaključak: Ni pad cijene nafte ni strože sankcije vjerojatno neće u skorom roku srušiti rusko gospodarstvo. Time se produžuje vrijeme u kojem Kremlj može financirati rat, a Kijev i zapadni saveznici morat će tražiti kombinaciju ekonomskog, političkog i vojno-tehnološkog pritiska ako žele promijeniti računicu u Moskvi.