Legende o Lilith, demonici koja se suprotstavila Adamu, stoljećima zaokupljaju maštu tumača Biblije i ljubitelja mitologije.
Prastari korijeni Lilith se prvi put spominje u mezopotamskim mitovima starijima od 2000. pr. Kr. Slični duhovi pojavljuju se i u još drevnijim kulturama. U Hebrejskoj Bibliji ona se javlja tek usputno, u nejasnoj rečenici iz Knjige proroka Izaije, no srednjovjekovni su je autori prigrlili kako bi popunili praznine u izvještajima o stvaranju.
Dvije verzije Postanka, jedno pitanje Knjiga postanka donosi dva različita opisa nastanka čovjeka. U prvom Bog istodobno stvara muškarca i ženu, dok u drugom iz Adama oblikuje Evu. Narativna nedosljednost potaknula je potragu za „izgubljenom“ prvom ženom – u toj su praznini pisci pronašli Lilith.
Ravnopravnost kao prijestup Najpotpuniji srednjovjekovni zapis o Lilith nudi satirično djelo „Abeceda Ben Sire“. Prema toj priči Bog stvara Adama i Lilith od iste zemlje. Ona to tumači kao dokaz jednakosti, no Adam inzistira na hijerarhiji. Kada odbije pokornost, Lilith izgovara Božje ime – zabranjeni čin – i bježi. Trojica anđela sustižu je nad morem i prijete povratkom ili smrću, no Lilith radije odabire progonstvo. Tada se zaklinje da će napadati novorođenčad, ali poštedjeti onu nad kojom se nalaze amajlije s anđeoskim imenima.
Kazna kroz vlastitu djecu U istoj priči Lilith pristaje da svakoga dana izgubi stotinu vlastite demon-djece. U drugim se tradicijama pojavljuje i kao noćni suputnik muškaraca, čime folklor objašnjava rođenje novih demona. Time Lilith dobiva dvostruku ulogu: zavodnice i majke čedomorke.
Mit izvan kanona Unatoč živopisnim detaljima, Lilith nikada nije zauzela središnje mjesto u židovskom bogoslužju. Njezine su priče, nastale izvan biblijskog teksta, služile prije kao narativna veza i tumačenje moralnih dilema nego kao dogmatska istina. Danas Lilith nastavlja intrigirati jer istodobno utjelovljuje prkos, seksualnu autonomiju i opasnost – arhetip koji nadilazi religijske granice.