Najnovija analiza produktivnosti rada otkriva zabrinjavajući jaz između Hrvatske i ostatka Europske unije: domaći radnik u prosjeku stvori tek 55 eura dodane vrijednosti na svakih 100 eura koje proizvede prosječni zaposlenik u Uniji. Drugim riječima, za jednak ekonomski rezultat Hrvat mora uložiti gotovo dvostruko više vremena od prosjeka EU-a.
Posebno upečatljivo zaostajanje bilježi industrija. Bruto dodana vrijednost po zaposlenome u tom sektoru doseže samo 35,7 % unijskog prosjeka, što Hrvatsku svrstava na samo dno europejske ljestvice produktivnosti. Za usporedbu, Slovenija ostvaruje oko 70 % prosjeka, Češka gotovo 60 %, Poljska približno 50 %, a Mađarska nešto više od 40 %.
Ironično, dok Bruxelles promiče reindustrijalizaciju i stratešku autonomiju u energetici, obrambenoj proizvodnji i zelenim tehnologijama, Hrvatska u taj ciklus ulazi s izrazito niskom početnom pozicijom. Problem dodatno pojačava struktura zaposlenosti: industrija kod nas zapošljava gotovo 19 % radne snage, dok je prosjek EU-a oko 15 %. Tako se niska produktivnost kombinira s relativno velikim udjelom radnika upravo u sektoru koji najviše kaska.
Slično stanje bilježe i drugi segmenti gospodarstva – od građevinarstva, trgovine i logistike do informacijskih, financijskih te javnih djelatnosti. Gotovo svi promatrani sektori nalaze se ispod europskog prosjeka, što upućuje na strukturne slabosti koje se ne mogu ispraviti kratkoročnim mjerama.
Ekonomisti upozoravaju da takvo zaostajanje nema veze s geografijom ni s takozvanim mediteranskim modelom rasta. Ključni uzroci leže u niskoj razini tehnoloških ulaganja, sporoj organizaciji procesa i manjkavoj inovacijskoj kulturi. Bez snažnijih investicija u modernizaciju proizvodnje, istraživanje i razvoj te bez promjena u organizaciji rada, industrija – a s njom i ostatak gospodarstva – teško može postati lokomotiva približavanja najrazvijenijim članicama Unije.
U međuvremenu, kratkoročni oslonac na turizam, europske fondove ili rast osobne potrošnje može pružiti privremeno olakšanje, ali ne rješava temeljni problem: nedostatak nove, visokovrijedne proizvodnje zasnovane na znanju i inovacijama. Ako se produktivnost brzo ne podigne, upozoravaju analitičari, Hrvatska riskira da dugoročno „ostane gladna kruha” u utrci s ostatkom kontinenta.