KOPENHAGEN/BRUXELLES – Kada 1. srpnja preuzme rotacijsko predsjedanje Vijećem Europske unije, Danska će u Bruxelles donijeti ambicioznu zelenu agendu, ali i naslijediti ozračje u kojem su poljoprivredni prosvjedi, jačanje desnice i naglasak na „konkurentnosti” već potisnuli dio klimatskih ciljeva.
Danski ministar za zelenu tranziciju Jeppe Bruus ističe da Kopenhagen „ima visoke ambicije” te da želi prenijeti iskustva iz prošlogodišnjeg Zelenog tripartitnog sporazuma, jedinstvenog dogovora vlade, poljoprivrednika, industrije i ekoloških udruga. Tim je paketom Danska postala prva država koja je zakonom uvela porez na emisije stakleničkih plinova u poljoprivredi.
„Look, we can actually solve a lot of those crises that we are in — the climate crisis, the biodiversity crisis, the focus on creating jobs and growth — and deliver on food security … in a sustainable way”, poručio je Bruus, uvjeren da kompromis iz domovine može poslužiti kao model EU-u.
Zelena praksa kod kuće…
• Poljoprivreda čini oko 29 % ukupnih danskih emisija te 80 % metana i dušikova oksida. • Porez počinje 2030. s 120 kruna (oko 16 eura) po toni, a do 2035. raste na 300 kruna. • Sav prihod vraća se u sektor kroz fondove za bioraznolikost, obnovu tresetišta i prilagodbu farmera.
Dogovor je iznuđen zakonskom obvezom smanjenja nacionalnih emisija za 70 % do 2030. godine. Kritičari, međutim, kažu da je stopa preniska da bi pokrenula sustavnu promjenu te se oslanja na dobrovoljne mjere i tehnologije koje još nisu dokazane.
…a drugačija realnost u Bruxellesu
U Uniji prevladavaju sasvim drukčiji prioriteti. Više od godinu dana farmeri diljem kontinenta blokiraju ceste, a nova većina u Europskom parlamentu pomaknula se udesno. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen već je ublažila neke zahtjeve iz prvog Zelenog plana i otvorila „strateški dijalog” s poljoprivrednicima, usredotočen uglavnom na dohodovnu sigurnost i globalnu konkurentnost.
Politički kontekst dodatno komplicira činjenica da će dansko predsjedanje započeti raspravom o sljedećem sedmogodišnjem proračunu (2028.–2034.), a time i o budućnosti Zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Na stolu će ostati i osjetljivi dosjei poput novih genomskih tehnika i pravila o prijevozu životinja – teme koje lako raspiruju prosvjede.
Izolirani pionir
Stručnjaci upozoravaju da Danska, unatoč kredibilitetu, nema mnogo saveznika. Alan Matthews, profesor emeritus europske poljoprivredne politike s Trinity Collegea u Dublinu, tvrdi da većina država „nije spremna slijediti” danski model. Irska, primjerice, muku muči kako ispuniti klimatske ciljeve, a da pritom ne ugrozi mesnu i mliječnu industriju; Njemačka se pod konzervativnim vodstvom kloni „zelenih eksperimenata”.
Ni u samoj Komisiji znakovi podrške nisu jednoznačni. Dok se klimatski odjel DG CLIMA zalaže da poljoprivreda snažnije doprinese cilju smanjenja emisija od 90 % do 2040., poljoprivredni resor DG AGRI okrenut je „konkurentnosti i otpornosti”, primjećuje Matthews. Upravo DG AGRI vodi pregovore o proračunu CAP-a, pa klimatske ambicije ondje imaju manju težinu.
Realna očekivanja
S obzirom na političke vjetrove, analitičari procjenjuju da dansko predsjedanje teško može iznjedriti revolucionarno zakonodavstvo. Umjesto toga moglo bi spriječiti daljnje erozije zelenih ciljeva i pripremiti teren za buduću Strategiju bioekonomije EU-a najavljenu za 2025. godinu, koja otvara manje konfliktan prostor za povezivanje održivosti s industrijskim prilikama.
Bruus, pak, ponavlja da farmeri „neće postati zeleni bez jasnog poslovnog modela”. Kod kuće je porez ublažen fondovima i potporama; na razini Unije to bi zahtijevalo promjenu proračunske logike – i političku volju da se retorika potkrijepi novcem.
Ako Danska i ne uspije pogurati velike reforme, mogla bi barem održati „plamen zelene tranzicije” u vrijeme kada ga mnogi žele ugasiti.