Ruska obrambena industrija tijekom 2025. isporučila je zrakoplovstvu otprilike 14 bombardera Su-34 i 10 lovaca Su-35S, pokazuju procjene ukrajinskih vojnih analitičara. Riječ je o dvama ključnim modelima koji već igraju istaknutu ulogu na bojištu.
Su-34, teški dvomotorni jurišni zrakoplov konstruiran za izbacivanje velikih količina vođenih bombi s udaljenosti izvan dometa ukrajinske protuzračne obrane, omogućuje Rusiji da gotovo neometano pogađa logističke centre, utvrde i koncentracije trupa. Su-35S, drugi najmoderniji serijski lovac u ruskoj službi, osigurava pratnju i zračnu nadmoć, dok jedino Su-57 predstavlja tehnološki napredniju platformu.
Ukrajinska strana upozorava da svježe isporuke povećavaju pritisak na prvim crtama jer partneri Kijevu i dalje brane uporabu dalekometnih raketa protiv ciljeva unutar Rusije. Ta ograničenja, tvrde, tjeraju ukrajinsku protuzračnu obranu da djeluje defanzivno, a Moskvi omogućuju da bazira avione bliže bojištu i da češće koristi navođene bombe.
Podaci projekta Oryx, koji prati vizualno potvrđene gubitke teške tehnike, pokazuju da je od početka invazije uništeno najmanje 41 Su-34 i 8 Su-35S, pri čemu je većina tih gubitaka nastala u ranim fazama rata. Tijekom 2025. godine, međutim, ruski zrakoplovi češće stradavaju zbog mehaničkih kvarova i pogrešaka pilota nego zbog neprijateljske vatre.
Analitičari to povezuju s dva trenda: sve češćim oslanjanjem Rusije na oružje zrak-zemlja vođeno satelitskim navođenjem, čime se smanjuje izloženost letjelica, te vanjskim restrikcijama koje Ukrajini onemogućuju udare po ruskim zračnim bazama. Dok ovakvi uvjeti čuvaju rusku flotu od ukrajinskih raketa, istodobno otkrivaju logističke pukotine unutar samih zračnih snaga — kvarovi i ljudske pogreške postaju glavni neprijatelj pilota.
Ipak, činjenica da Moskva uspijeva nadoknađivati gubitke sugerira da njena industrija, unatoč sankcijama, održava proizvodne linije. Stručnjaci napominju da se pritom često poseže za pojednostavljenim ili tehnološki degradiranim podsustavima, ali broj novih letjelica dovoljan je da pojača ruski kapacitet udara u kritičnim sektorima bojišta.
Kako rat ulazi u četvrtu godinu, Ukrajina se suočava s kombinacijom češćih zračnih napada i sve manjom mogućnošću nanošenja izravnih udaraca po ruskim aerodromima. Bez promjene režima isporuke dalekometnog naoružanja ili jačanja protuzračne zaštite, Kijev bi mogao gledati kako se trend — Rusija proizvodi brže nego što Ukrajina obara — dodatno produbljuje.