François Bayrou, francuski premijer koji vodi manjinsku vladu, predstavio je najrestriktivniji proračun u recentnoj povijesti zemlje: rezovi potrošnje, povećanja poreza i ukidanje dvaju državnih blagdana. Time je, kako ocjenjuju analitičari, jasno poručio da „posao kao i obično” više nije održiv ni u Francuskoj ni u većem dijelu Europe.
Kritike zdesna stigle su odmah. Čelnica Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen poručila je: „„This government prefers to attack the French people, workers and pensioners, rather than hunt waste,”” i zaprijetila rušenjem vlade ako Bayrou ostane pri planu.
No problem se proteže daleko izvan Pariza. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, zbirni deficit europodručja popeći će se na 3,3 % BDP-a do kraja desetljeća, a javni dug na 93 %. Francuska tu prednjači: deficit je 2020. dosegnuo gotovo 9 % BDP-a i, čak prema Bayrouovim projekcijama, neće se spustiti ispod europskih 3 % prije 2029.
Demografski uteg Europske vlade istodobno gubi radnike i dobivaju umirovljenike. OECD procjenjuje da će troškovi povezani s demografijom povećati javnu potrošnju za oko 3 postotna boda BDP-a u idućih 25 godina. U Ujedinjenom Kraljevstvu se primjerice predviđa da će mirovinski izdaci s današnjih 5 % BDP-a skočiti na 7,7 % do ranih 2070-ih.
I dok broj radnika pada, pritisak s druge strane granice raste: rat u Ukrajini prisilio je članice NATO-a da ubrzaju modernizaciju vojski. Rejting-kuća KBRA računa da će novo obećanje o većoj obrambenoj potrošnji proširiti proračunske rupe za dodatnih 1,3-2,8 % BDP-a, ovisno o tempu ulaganja. Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska već su prihvatile taj trošak, dok je španjolski premijer Pedro Sánchez zasad suzdržan.
Napeti tržišni živci Kad su vlade prisiljene refinancirati jeftine dugove iz razdoblja niskih kamatnih stopa, investitori postaju osjetljiviji. „„I think the market is much more sensitive now to fiscal policy and the fiscal trajectory of sovereign debt and deficits,”” upozorava Ken Egan iz KBRA-e. U Britaniji su prinosi na 30-godišnje obveznice prekoračili razinu zabilježenu nakon „mini-proračuna” Liz Truss 2022., što, prema strategu Guillermo Felicesu iz PGIM-a, „„suggests that investors remain concerned about the inability to reduce deficits and the debt,””.
Vanjski okidači dodatno potpiruju zabrinutost. Sjedinjene Države i dalje bilježe deficit veći od 6 % BDP-a, a zakonodavni paket nazvan „Big Beautiful Bill” dodaje procijenjenih 4 bilijuna dolara duga u sljedećem desetljeću. Samo na kamate Washington troši više od 1 bilijun dolara godišnje. Kada prinosi na američke „treasuriese” porastu, europski troškovi zaduživanja slijede isti trend. Kako slikovito kaže KBRA-in Egan: „„Certainly when Treasuries sneeze, Europe still reaches for the tissues,””.
Parlamentarna pobuna u Londonu prošloga je tjedna primorala premijera Keira Starmera da odustane od rezova socijalnih naknada, pokazujući koliko je politički teren uskog manevarskog prostora. Sve češće se zato govori o „pet D-ova” Europe: digitalizacija, dekarbonizacija i obrana kao nužni troškovi, te dug i deficit kao kočnice koje prijete bankrotom.
Ako se prema Bayrouovu rezanju prosudi, bitka oko redizajna europskih javnih financija tek počinje — i mogli bismo je platiti skuplje nego ikad.
