Južna Koreja vidljivo stišava angažman prema Europi i Sjevernoatlantskom savezu otkako je na predsjedničku dužnost stupio Lee Jae-myung, političar koji zagovara „pragmatičnu” diplomaciju usred sve snažnijeg pritiska Washingtona i rastuće ovisnosti Seula o kineskom tržištu.
Još donedavno Južna Koreja bila je jedan od najagilnijih partnera NATO-a u Indo-Pacifiku. Bivši predsjednik Yoon Suk Yeol gradio je imidž „globalne stožerne države”, dijelio obavještajne podatke o raspoređivanju sjevernokorejskih vojnika u Ukrajini i neizravno je, preko europskih ugovora, pomagao ukrajinskoj obrani streljivom. No Yoonovo forsiranje vojne pripravnosti završilo je dramatično: pokušaj proglašenja izvanrednog stanja doveo je do opoziva, a izvanredni izbori otvorili su vrata Leeju.
Lee je odmah dao do znanja da ekonomija ima prednost pred geopolitikom. Preskočio je ovogodišnji NATO-ov samit u Haagu i najavio da će balansirati između najvećeg trgovinskog partnera Kine i tradicionalnog zaštitnika Sjedinjenih Država. „Trenutačna vlada je vrlo zaokupljena gospodarskim problemima kod kuće i ‘Trumpovom situacijom’”, kaže profesor Wooyeal Paik sa sveučilišta Yonsei, dodajući kako „NATO-AP4 trenutačno nije na stolu”.
Dok američki predsjednik Donald Trump od Seula traži 550 milijardi dolara „unaprijed” za carinske olakšice i veći doprinos troškovima američkih snaga u Koreji, europski saveznici prolaze sličan put – veća obrambena izdvajanja i stotine milijardi ulaganja u SAD. Ipak, nova južnokorejska administracija pokazuje malo volje da paralelno produbljuje odnose s Europom.
Lee je već tijekom kampanje upozoravao da se Seul „ne bi trebao svrstavati” u ratu Rusije i Ukrajine, a ukrajinskog predsjednika nazvao je „početnikom u politici”. Ruski veleposlanik u Seulu Georgij Zinjovjev predvidio je da će odnosi dviju zemalja procvjetati nakon Yoonova odlaska – i djelomice je pogodio: Putin je, zajedno s Trumpom i kineskim čelnikom Xijem Jinpingom, dobio pozivnicu za ovogodišnji APEC u Seulu.
Unatoč vidljivom otklonu od europskih prioriteta, vojna suradnja nije potpuno presječena. Prema analitičaru Arnaudu Leveauu, Južna Koreja i dalje isporučuje oružje Poljskoj i Češkoj, čime te države oslobađaju vlastite zalihe za Ukrajinu. „Seul želi zadržati mogućnost ponovnog otvaranja odnosa s Moskvom kada se okolnosti promijene. Zato pomoć Kijevu ide neizravno, preko europskih partnera i industrijskih ugovora”, objašnjava Leveau i procjenjuje da će „neizravna potpora ostati najrealniji scenarij”.
Za NATO i Europsku uniju, tvrdi isti stručnjak, put za zadržavanje Seula „leži u praktičnoj, niskoprofilnoj suradnji” – od kibernetičke sigurnosti i otpornosti do tihe razmjene obavještajnih podataka o jugoistočnoj Aziji. „Te konkretne stvari znače više od velikih političkih slogana”, zaključuje.
Dok se Lee Jae-myung bori s domaćim gospodarskim izazovima i umjetnošću balansiranja između Washingtona, Pekinga i Moskve, europske prijestolnice morat će pronaći nove, diskretnije kanale kako bi zadržale jednog od najvažnijih azijskih partnera unutar zajedničke sigurnosne arhitekture.