Volodimir Zelenskij stigao je u Bijelu kuću na sastanak s Donaldom Trumpom noseći, kako tvrde ukrajinski i srednjoeuropski dužnosnici, jednu ključnu brigu: da američki predsjednik ne natjera Kijiv da preda cijele oblasti Donjeck i Luhansk Moskvi, čime bi Rusija dobila presudnu stratešku prednost.
„Donbas za Ruse predstavlja odskočnu dasku za buduću ofenzivu”, ponovio je prošloga tjedna Zelenskij u Kijivu, naglasivši da na takav ustupak „neće pristati”.
Prema tvrdnjama koje kolaju u diplomatskim krugovima, Trump vjeruje da bi se Vladimir Putin zadovoljio upravo tim teritorijalnim paketom i time pristao na prekid rata dug gotovo četiri godine. No usporedbe sa sudbonosnim konferencijama u Münchenu 1938. i Jalti 1945. sve su glasnije.
Tomáš Kopecký, češki povjerenik za obnovu Ukrajine, upozorava: „Ključno je da Europa ne pretvori ovo u još jedan München ili Jaltu.” Slično rezonira i politolog Olexij Haran, koji podsjeća da bi „zamrznuti sukob bez sigurnosnih jamstava značio drugi München 1938.”.
Studija Instituta za proučavanje rata (ISW) procjenjuje da Kremlj traži predaju ukrajinskog „pojasa tvrđava” – linije debelo utvrđenih gradova koju Kijiv gradi još od 2014. Gubitak te barijere pomaknuo bi bojišnicu oko 80 kilometara na zapad, prisilio Ukrajinu da nove rovove kopa po ravnicama Harkiva i Dnjipra i Rusiji otvorio „mnogo povoljniju startnu točku za iduću ofenzivu”.
Britansko ministarstvo obrane drži da bi Rusiji, bez dogovora, trebalo „više od četiri godine borbi i 1,9 milijuna poginulih i ranjenih” da potpuno zauzme četiri ilegalno anektirane ukrajinske regije.
Povjesničar Jaroslav Hrycak upozorava da bi prisilna predaja Donbasa bila „jaltski trenutak” koji Moskvi daje pravo odlučivati o sudbini stanovnika postsovjetskog prostora. Takav scenarij, kaže, nametnuo bi volju „velike sile” manjim narodima, baš kao što se dogodilo sredinom 20. stoljeća.
Ni saveznici na istočnom krilu NATO-a ne skrivaju sumnju da Rusija pregovorima pokušava dobiti ono što nije uspjela na bojištu. Latvička obavještajna služba bilježi da Kremlj „nema dovoljno vojnih kapaciteta za maksimalističke ciljeve” pa Ukrajinu „pokušava prisiliti na ustupke drugim sredstvima”.
Ipak, Kopecký podsjeća da današnja situacija nije kopija 1938.: „Zelenskij je za stolom, razgovara s Trumpom i europskim saveznicima. To nije izgledalo tako u Münchenu ni Jalti.” Hoće li to biti dovoljno da spriječi, kako Kijev strahuje, povijesno ponavljanje – odlučivat će se u Ovalnom uredu.
