Fotografije koje su nekoć šokirale putnike – siluete tijela prikazane do najsitnijih detalja – danas su mahom stvar prošlosti u zračnim lukama.
Prije desetak godina u Sjedinjenim Državama i još nekim državama na sigurnosnim su prolazima stajali Rapiscan X-ray uređaji. Ti skeneri radili su rendgenskim zrakama, a rezultat je bio gotovo „digitalni rendgenski striptease“: konture tijela vidjele su se toliko jasno da su putnici govorili o virtualnom svlačenju. Javnost je reagirala burno, stručnjaci su upozoravali na povredu privatnosti, a uređaji naposljetku nisu zadovoljili ni formalne standarde zaštite podataka.
Pod pritiskom kampanja za zaštitu privatnosti ti su modeli postupno uklonjeni iz upotrebe. Zamijenila ih je millimetar-valna tehnologija potpomognuta softverom ATR (Automated Target Recognition). Umjesto stvarne fotografije tijela, moderni skener prikazuje neutralni avatar – generički obris ljudske figure bez individualnih značajki. Na tom se avataru eventualna opasna ili sumnjiva stavka označi obojenim kvadratom, dok pravo tijelo ostaje nevidljivo osoblju sigurnosti.
Ključna razlika nije samo u slici. Današnji sustavi ne zadržavaju i ne spremaju podatke, a nadaju se riješiti i staru bojazan da bi netko mogao „sačuvati“ kompromitirajuće snimke. Stručnjaci naglašavaju da je primarni cilj isključivo pronalaženje skrivenog oružja ili eksploziva, a ne katalogiziranje privatnih detalja putnika.
Unatoč tehnološkom napretku i strožim pravilima, tema ostaje magnetski privlačna korisnicima društvenih mreža. Svaki put kada netko podijeli fotografiju starog „razotkrivajućeg“ prikaza, ponovno se rasplamsa rasprava: što aerodromski skeneri danas stvarno vide i može li se do podataka ipak doći nekim zaobilaznim putem? Inženjeri ističu da se anatomija putnika više ne snima, ali znatiželja, čini se, nikada neće pasti ispod dozvoljenog praga.