Umjetna inteligencija (UI) ubrzano prelazi iz eksperimentalne faze u svakodnevnu poslovnu infrastrukturu, donoseći i prilike i neizvjesnosti. Automatizacija kognitivnih zadataka prvi put izravno pretvara misaoni rad u kapital, upozorava stručnjak za odnose s potrošačima Tvrtko Stošić.
„Ne vidimo znakove masovnih otpuštanja, jer tvrtke uglavnom eksperimentiraju koristeći UI kao pomoćnika koji zaposlenicima omogućuje brži i kvalitetniji rad. Dugoročno ipak postoji ozbiljan rizik, jer UI prvi put u povijesti pretvara misaoni ljudski rad u kapital – stroj koji generira vrijednost čiji prihod pripada vlasniku, što nužno vodi koncentraciji bogatstva”, ističe Stošić i dodaje da porezni sustavi, u kojima se rad oporezuje znatno više od kapitala, potiču daljnju automatizaciju.
Stošić, gostujući predavač na programu AI Navigator Sveučilišta Libertas, podsjeća da su prijašnja apokaliptična predviđanja – poput masovnog nestanka poslova vozača zbog autonomnih vozila – bila pretjerana. Primjeri iz SAD-a, kaže, pokazuju kako novinari UI-jem povećavaju produktivnost umjesto da ostaju bez posla, a konzultantski projekti skraćeni su s tjedana na dane.
Ključ za uspješno uvođenje UI-ja je, prema njegovim riječima, jasna definicija poslovnih ciljeva i uključivanje radnika: „Ako je fokus na tehnologiji zbog trenda, a bez pripremljenih podataka, procesa i ljudi, dolazi do kaosa umjesto reda.”
Za mlade koji biraju karijeru Stošić savjetuje usmjerenje na poslove gdje dominiraju socijalna inteligencija, kreativnost i rješavanje nepredvidivih problema. Softverski inženjer, primjerice, „postaje osoba koja razgovara s klijentom, razumije problem, dizajnira rješenje, nadgleda procese i upravlja UI-jem koji obavlja tehnički dio”.
Tvrtke koje UI vide isključivo kao brz način rezanja troškova, upozorava, riskiraju „ubrzano iscrpljivanje” zaposlenika. Održiv model uključuje zadržavanje ljudskog nadzora i redizajn procesa tako da strojevi rade ono u čemu su najbolji, a ljudi ostaju nezamjenjivi u prosudbi i empatiji.
Stošić zaključuje da masovna nezaposlenost možda neće nastupiti, ali „dovoljna je značajna manjina koja izgubi vjeru u sustav da nastanu frustracija, nestabilnost i politički lomovi”. Jednostavna provjera rizika za svako radno mjesto glasi: ako zadaci ne zahtijevaju duboku interakciju s ljudima, posljedice pogrešaka su male, a postupci se mogu opisati pravilom „ako – onda”, uloga je visoko izložena automatizaciji. Rješenje, kaže, leži u stalnoj prilagodbi i učenju jer „UI napreduje zadatak po zadatak i proces po proces”.