Internetom kruži neobičan izazov: osoba mora izaći iz polukuglastog udubljenja u ledu čije se stijenke strmo uzdižu i pritom su potpuno skliske. Dok većina na prvu pomisli da je riječ o nemogućoj misiji, jedan fizičar odlučio je problemu pristupiti – fizikom.
Autor je prvo izradio matematički model hoda po ravnoj podlozi kako bi razumio kako čovjek prenosi težinu i stvara potisak. Zatim je iste jednadžbe prilagodio nagnutoj, zaleđenoj površini. Rezultat su tri teorijski izvedive strategije za bijeg iz ledene „zdjele”:
- Mali koraci uz rub – kratki, brzi koraci minimiziraju vrijeme dodira sa skliskom podlogom i smanjuju gubitak trenja.
- Zamah i klizanje – pokret nalik klizanju kojim se stvara početni zamah prije nego što se nagib strmo poveća. Cilj je dosegnuti dio zida gdje je promjer veći, a nagib postupno raste.
- Serija „mikro-skokova” – kombinacija kratkih skokova i brzih oslonaca kojom se svladava uspon kad trenje više nije dovoljno za kontinuirani hod.
Model je vizualiziran animacijama koje prikazuju kako se brzina, kut podloge i sila trenja mijenjaju tijekom svakog pokušaja. Prema proračunima, sve tri metode mogu funkcionirati pod uvjetom da osoba zadrži dovoljno početne kinetičke energije i precizno tempira pokrete.
Zaključak eksperimenta glasi: „fizika je na našoj strani, čak i kad je teren posve zaleđen”. Drugim riječima, uz dobro razumijevanje sila i malo kreativnosti, bijeg iz ledene zdjele ipak nije nemoguć.
Fizika – 1, led – 0.