Poznata hrvatska umjetnica Goranka Vrus-Murtić preminula je u 88. godini. Rođena 22. veljače 1937. u Velikoj Gorici, diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1960., a dvije je godine surađivala u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića.
Njezin slikarski put počeo je apstrakcijama snažnog kolorita i dramatičnog ritma linija, da bi se u kasnijem ciklusu „Zemlja” okrenula zagasitijim tonovima i motivima pejzaža. Osim platna, istraživala je i emajl, tapiseriju te kostimografiju.
Umjetnički kritičar Milan Bešlić isticao je kako Vrus-Murtić „nagonski i neposredno probija do smisla slikarskog čina”, opisujući njezin potez kao „kratak, žestok i odrešit”.
Posljednja dva desetljeća velik dio energije posvetila je očuvanju djela i fondacije supruga Ede Murtića, s kojim je dijelila i radni i životni prostor. Za njihovu istarsku kuću u Vrsaru govorila je da je pretvorena u „sjenoviti vrt“ gdje se i dalje njeguju umjetničke rasprave kakvima je Edo bio magnet.
U rijetkim istupima naglašavala je važnost osobne autonomije: „Često su me pitali jesam li se uz Edu slikarski osjećala sputano. Ne! … Dok ne bih bila sasvim sobom zadovoljna, ne bih nikoga pozivala.” Ipak, nikada nije skrivala koliko joj nedostaje njegova prisutnost: „Život je jednostavno tekao, a mi smo ga živjeli.”
Iako se intenzivno bavila fondacijom, do kraja je slikala. Ostaje zapamćena kao slikarica snažnog gesta i distinktivnog kolorizma, ali i kao neumorna promotorica Murtićeva nasljeđa koja je vlastitu karijeru oblikovala bez kompromisa.