Belgijski redatelj Robin Vanbiesen u filmu „Hold on to Her” otvara potresno poglavlje europske migracijske politike – smrt dvogodišnje Mawde Shawri, njemački rođene Iračanke kurdskog podrijetla, ubijene 2018. tijekom neuspjele policijske potjere za kombijem koji je prevozio migrante.
Vanbiesen rekonstruira događaje putem službenih dokumenata i svjedočenja koja pred kamerom čitaju okupljeni aktivisti. Prema tim zapisima, djevojčicu je pogodio policijski metak; njezino tijelo navodno je potom stavljeno u vreću za smeće, dok su roditelji, Phrast i Shamden, bili spriječeni prići joj. U prvim policijskim izjavama pojavila se i lažna tvrdnja kako su je sami putnici bacili na autocestu – stereotip o „barbarstvu migranata” koji je poslužio za skretanje pozornosti sa službene odgovornosti.
Sudski je sustav, navodi film, dodatno zaštitio policajca prebacujući teret krivnje na vozača kombija zbog „opasne vožnje“ koja je tobože isprovocirala pucanj. Aktivisti u dokumentarcu upozoravaju kako se takvi ekstremni slučajevi na kraju koriste za opravdavanje još oštrijih mjera kontrole granica, čime se prikriva šira, dehumanizirajuća infrastruktura represije.
Sudionici rasprave uspoređuju retoriku migracijske politike s „mitologijom lova“ u kojoj je ključno razlikovanje lovca i plijena – podjela koja, kažu, služi kao moralno opravdanje za nasilje. Rješenje vide u razgradnji jezika: zamjena riječi poput „migrant“ ili „izbjeglica“ konkretnijim opisima osoba automatski vraća ljudskost onima kojih se politika želi riješiti.
Vizualni sloj filma – iskrivljene snimke belgijskih autocesta, kadrovi vegetacije pokraj ceste i trperezajuća rasvjeta – pokušava dočarati osjećaj bezimenih međuprostora kroz koje se izbjeglice kreću. Kritičari upozoravaju da se motivi ponavljaju do zamora, a nedostatak jasnog završetka za obitelj Shawri ostavlja dojam nedovršenosti.
Usprkos umjetničkim dvojbama, „Hold on to Her” ostaje moćan podsjetnik da iza brojki i službenih izjava stoje stvarni životi – i da je dvogodišnja Mawda platila krajnju cijenu sustava koji ljude sveden na etikete lakše prihvaća kao kolateralnu štetu.