Planovi da se u norveškom Fensfeltetu pokrene prvo veliko europsko rudarenje rijetkih zemnih metala naišli su na neočekivanu prepreku – 78 ugroženih vrsta koje žive upravo ondje gdje bi se preradni pogon trebao graditi.
U rudarskoj zajednici Ulefoss, dva sata vožnje jugozapadno od Osla, leži procijenjenih 8,8 milijuna tona elemenata ključnih za proizvodnju magneta u auto-, elektroničkoj i obrambenoj industriji. Europska unija ih je svrstala među kritične sirovine, a danas 98 % potreba pokriva uvoz iz Kine.
„U džepu nosite rijetke zemne metale kad imate pametni telefon. Kad vozite električni automobil, oni su u motoru, a potrebni su i za F-35”, podsjetio je Tor Espen Simonsen iz tvrtke Rare Earths Norway, nositelja projekta.
Europski plan – prema Uredbi o kritičnim sirovinama – traži da do 2030. barem 10 % potražnje pokriju nalazišta unutar Unije. Iako Norveška nije članica EU-a, kao članica EGP-a dijeli jedinstveno tržište i mogla bi ispuniti dio tog cilja. No na Starom kontinentu zasad se nijedno ležište rijetkih zemnih metala ne eksploatira.
Tvrtka zato predlaže „nevidljivi rudnik”: podzemno otkopavanje, drobljenje i vraćanje dijela jalovine natrag u okna, bez otvorenog kopa. Problem je, međutim, mjesto na koje bi podzemna transportna traka izašla na površinu i gdje bi se ruda mehanički obrađivala.
Stručnjaci su na toj lokaciji, obrasloj stoljetnom šumom, popisali kornjaše saproksilne vrste, brestove, jasen, četrdesetak vrsta gljiva i brojne mahovine – ukupno 78 vrsta s norveškog „crvenog popisa”. Pokrajinski guverner zato je službeno odbio predloženu parcelu, podsjećajući i da bi odlaganje jalovine zahvatilo zaštićeni vodeni sustav.
Aktivisti okolišne organizacije Bellona podržavaju rudnik, no uz oprez. „Moramo kopati što prije kako bismo zaobišli zagađujuće lance opskrbe iz Kine, ali ne smijemo uništiti prirodu – moramo žuriti polako”, rekao je savjetnik Martin Molvaer.
Općina sad razmatra alternativu – područje s manjom bioraznolikosti koje, paradoksalno, ne privlači ni investitore ni mještane. „Svjesni smo da ćemo žrtvovati dobar dio prirode. Ostaje nam odabrati manje zlo”, kaže gradonačelnica Linda Thorstensen. Za nekoć rudarski Ulefoss projekt je, dodaje, „nova avantura” koja bi donijela radna mjesta i zadržala mlade.
Na gotovo pustim ulicama ipak prevladava oprezni optimizam. Umirovljena učiteljica Inger Norendal rezimira: „Želimo dinamiku koja će nam donijeti blagostanje. Trebaju nam novac i stanovnici, ali rudarenje ima i svojih mana.”