Europska unija formalno ostaje drugo najveće svjetsko gospodarstvo, no brojke otkrivaju zabrinjavajući trend: dok se Sjedinjene Države i Kina utrkuju, Stari kontinent posrće pod težinom vlastitih propisa i troškova.
Prema najnovijim podacima MMF-a, ukupni BDP EU-a iznosi oko 21,1 bilijun dolara. Ispred je SAD s 30,6 bilijuna, a odmah iza Kina s 19,4 bilijuna dolara. Međutim, ključan problem nije apsolutna veličina, nego brzina rasta. BDP po stanovniku u Uniji već je gotovo 30 % niži od američkoga, a projekcije MMF-a upozoravaju da će se razlika produbiti u idućem desetljeću ne provedu li se korjenite reforme.
Prije petnaestak godina Europa je još prednjačila: bila je najveći ekonomski blok i najvažnije izvozno odredište za pola svijeta, dok je u vanjskoj trgovini stajala ispred današnje kineske sile. Prekretnica dolazi oko 2011., kada američko gospodarstvo počinje bježati naprijed, potpomognuto tehnološkim bumom i dubljim tržištem kapitala.
Danas se Unija sve više opisuje kao skupa, regulirana i usporena sredina „uhvaćena“ između dviju globalnih sila. Novi val europskih pravila, zabrana i administrativnih troškova posebno pritišće tehnološki i financijski sektor, otežavajući skaliranje mladih, visokoprofitabilnih tvrtki. Posljedica su slabiji investicijski zamah i manjak globalno konkurentnih brendova – upravo ondje gdje SAD i Kina ostvaruju najveće dobitke.
Za europske kompanije to znači nižu stopu rasta i manje dinamično tržište kapitala. Stručnjaci sve glasnije upozoravaju da je potrebna „ozbiljna reforma“ kako bi EU povratila tehnološku prednost i kapital privukla umjesto da ga guši. U suprotnom bi se, kako pokazuju projekcije, gospodarski jaz prema Washingtonu i Pekingu mogao pretvoriti u trajni ponor.