Kad je Adam Liljenberg došao pomoći djedu preseliti se u dom za starije, mislio je da će uglavnom razvrstavati stare fotografije i namještaj. Umjesto toga spašavao je digitalne uspomene s mobitela zaraženog zlonamjernim softverom. Taj prizor ilustrira novu dimenziju tradicionalnog švedskog koncepta „döstädning” – pospremanja imovine prije smrti kako bi se olakšalo nasljednicima – koja se danas jednako odnosi na podatke kao i na fizičke predmete.
Organizirati vlastitu „digitalnu ostavštinu” postaje nužno jer se obitelji nakon smrti često suočavaju s tisućama datoteka, računa i lozinki. Profesionalna organizatorica Tina O'Keeffe, specijalizirana za rad sa starijima, naglašava da je jednako važno sakriti ono što ne želimo da drugi vide kao i ostaviti ono što želimo sačuvati. Klijentica s neizlječivom bolesti, primjerice, zamolila ju je da zaštiti stare ljubavna pisma koja nije željela da sadašnji suprug slučajno pronađe.
Pogrebnica Elizabeth Fournier savjetuje da se stare fotografije i dokumenti skeniraju, jasno označe te smjeste u lako dostupnu mapu u oblaku. Time se obiteljima štedi potraga po ladicama i sprečava gubitak podataka u slučaju požara ili poplave.
Stručnjaci preporučuju promišljanje digitalne ostavštine kroz četiri scenarija:
- Što želimo podijeliti već sada – obiteljske fotografije, zdravstvene kartone djece ili kućnih ljubimaca.
- Što treba biti brzo dostupno u slučaju iznenadne hospitalizacije – oporuka, punomoć, liječničke upute.
- Što želimo da nasljednici dobiju tek nakon smrti – primjerice pristup društvenim mrežama kako bi objavili posljednju poruku ili ugasili profile. Za to se preporučuju upravitelji lozinki s opcijom „nasljednika”.
- Što nikada ne želimo da itko vidi – dnevnici, privatne fotografije ili osjetljiva korespondencija koju treba čuvati u šifriranim, zaštićenim spremištima.
Financijske račune, upozoravaju stručnjaci, treba rješavati isključivo putem službenih obrazaca za imenovanje korisnika, nikako ostavljanjem lozinki jer bi to moglo dovesti nasljednike u pravne probleme.
Liljenberg je djedu kupio sigurniji pametni telefon, prebacio fotografije i aplikacije za internet bankarstvo te otkrio da djed na računalu brižno čuva digitalno rodoslovno stablo. Uz urednu bilježnicu lozinki obitelj će ga lako naslijediti – ali samo zato što ih je djed unaprijed obavijestio da podaci uopće postoje.
Razgovori o digitalnoj ostavštini potaknuli su promjene i u Adamovoj obitelji: njegova supruga omogućila mu je pristup svojim najvažnijim internetskim računima za slučaj iznenadne nesreće. Nakon što se vjenčao, Liljenberg je ispratio i djedov sprovod, siguran da će obiteljsko digitalno stablo nastaviti rasti.
Dobro organizirani računi, skenirani dokumenti i jasno dodijeljene lozinke možda ne zvuče sentimentalno, ali u trenutku gubitka obitelji štede vrijeme, novac i živce – i, što je najvažnije, čuvaju uspomene od zaborava.