Vladimir Putin gotovo da nije trepnuo nakon što je američki predsjednik Donald Trump prošloga tjedna naglo zaoštrio retoriku prema Moskvi, najavio novi paket vojne pomoći Kijevu i zaprijetio „masovnim sankcijama” ako se mir ne postigne u roku od 50 dana.
„Moskva je razočarana i uzrujana što to s Trumpom nije uspjelo”, rekao je bivši visokopozicionirani dužnosnik Kremlja, ali je dodao: „Za Putina je invazija na Ukrajinu egzistencijalna.”
Očekivanje kratkog „medenog mjeseca” s Washingtonom pratilo je Trumpov povratak u Bijelu kuću: američki je predsjednik ponovio da bi rat riješio „u 24 sata”, a u Ovalnom je uredu demonstrativno pritisnuo Volodimira Zelenskog. No kad Putin nije pristao na primirje, uslijedio je preokret – SAD Kijevu pomaže nabaviti sustave Patriot, a potencijalne sankcije proširuju se i na ruske partnere u trgovini.
Unatoč okretanju leđa u Bijeloj kući, Kremlj javno šuti. Analitičarka Tatjana Stanovaja podsjeća da je „osnovno očekivanje u Moskvi uvijek bilo – oštrije sankcije i stalan dotok zapadnog oružja Ukrajini”.
Na terenu ruska vojska ubrzava tempo. Svakonoćni rojevi dronova iscrpljuju ukrajinsku protuzračnu obranu, a pješaštvo polako napreduje prema strateški važnom Pokrovsku. Insajderi zato vjeruju da će Trumpov rok samo potaknuti Putinovo „udvostručavanje uloga”.
Bivši kremljanski dužnosnik opisuje predsjednika kao „opsjednutog time da ne izgleda slabo” – više od 100 000 poginulih ruskih vojnika obvezuje ga, kaže, da kući donese „stvarnu pobjedu”.
Takav stav marginalizirao je malobrojnu elitu koja je priželjkivala popuštanje zapadnih sankcija, povratak stranih investicija i kakav-takav dogovor sa SAD-om. Glasnija postaje tvrđa struja koja sukob s Washingtonom smatra neizbježnim. Krajnje desni ideolog Aleksandar Dugin na Telegramu poručuje: „Sjedinjene Države su u ratu protiv nas … Putin je Trumpu dao vremena da to promijeni. Vrijeme istječe.”
Putinovi uvjeti za mir ostaju maksimalistički: trajna neutralnost Ukrajine, zabrana širenja NATO-a na istok, ograničenje ukrajinske vojske, zaštita ruskog govornog područja i priznanje teritorijalnih dobitaka Rusije. U takvom okviru svaki „prijateljski” signal iz Washingtona očito je sekundaran stvarnom cilju – slomu ukrajinskog otpora.
