Strukovna organizacija German Society for Dental, Oral and Orthodontic Medicine (DGZMK) održala je u srijedu u zgradi Sveučilišta Humboldt u Berlinu prvu službenu komemoraciju posvećenu žrtvama zlostavljanja koja su tijekom Trećeg Reicha počinili njemački zubari.
„As a profession, we have a responsibility to learn from history and take a firm stand against all forms of antisemitism, exclusion and contempt for humanity”, izjavio je predsjednik uprave DGZMK-a Martin Hendges, naglasivši da se struka mora jasno distancirati od svake mržnje.
Istraživanja koja je u posljednjih nekoliko godina naručila sama stomatološka zajednica pokazuju razmjere zločina:
• više od 60 % profesora i predavača dentalne medicine učlanilo se u Nacionalsocijalističku stranku, dok je u ukupnoj populaciji stomatologa taj udio iznosio oko 55 %, znatno više nego među liječnicima opće prakse ili nastavnicima; • više od 300 zubara služilo je u elitnim postrojbama Waffen-SS, a stotinjak ih je bilo izravno zaduženo za krađu zlatnih plombi u koncentracijskim logorima te za „selekcije” i zlostavljanje zatvorenika; • najmanje 100 stomatologa sudjelovalo je u bolnim vađenjima zuba bez anestezije i uzimanjima zlatnih krunica od živih i mrtvih žrtava; • oralni kirurzi izdavali su naloge za prisilnu sterilizaciju pacijenata s rascjepom nepca ili usne.
Voditelj Instituta za povijest, teoriju i etiku medicine Sveučilišta u Aachenu, Dominik Groß, navodi da je uključenost struke bila „sustavna”. Prema njegovim nalazima, petnaest je stomatologa nakon rata osuđeno na smrt, no „velika većina dobila je minimalne, ako i ikakve kazne” te su nastavili karijeru bez prekida.
Stomatolozi su, među ostalim, stajali na rampama logora i pomagali pri odabiru tko će odmah biti poslan u smrt, a tko na prisilni rad. Zubar Georg Coldewey izvlačio je zatvorenicima zube bez anestezije, dok je Willi Jäger, želeći postati kirurg, amputirao udove deportiranima prije nego što bi ih ubio smrtonosnom injekcijom.
Novi podaci razotkrivaju i sudbinu židovskih stomatologa: oko dvije trećine bilo je prisiljeno pobjeći, mahom u Sjedinjene Države, Palestinu i Britaniju. Jedan od njih bio je Hans Türkheim, koji je 1936. iz Hamburga emigrirao u Englesku i ondje nastavio praksu. DGZMK je upravo po njemu nazvao novoosnovanu nagradu za istraživanje povijesti profesije u nacističkom razdoblju; prvi je dobitnik Lisa Bitterich za rad o procesima što su ih britanski sudovi vodili protiv njemačkih zubara poslije 1945.
Premda je Njemačko liječničko udruženje još 2012. izrazilo žaljenje zbog udjela medicinara u Holokaustu, stomatološka struka tek je sada formalno priznala vlastitu odgovornost. Groß kao razloge navodi uvjerenje da se "stomatologija bavi isključivo zubnim zdravljem, a ne pitanjima života i smrti", ali i zahvalnost poslijeratnih generacija prema mentorima kompromitiranim suradnjom s režimom. Tako je, primjerice, tek početkom 2000-ih objelodanjeno da je dugogodišnji predsjednik DGZMK-a Hermann Euler sudjelovao u protjerivanju židovskog osoblja s današnjeg Sveučilišta u Wrocławu.
DGZMK je još 2019. izdao pismo isprike, no komemoracija je odgođena zbog pandemije. Ovotjedni događaj, poručuju organizatori, označava „otvoreno i samokritično suočavanje s vlastitom prošlošću” i poziv je da se užasi nikad ne ponove.