Bruxelles – Europske prehrambene i kozmetičke tvrtke ubrzano provjeravaju svoje opskrbne lance palminog ulja kako bi ispunile nova pravila o sprječavanju krčenja šuma, dok istodobno traže načine da osiguraju stabilnu opskrbu tim svestranim sastojkom.
Palmino ulje, čija se polovica u Europi koristi u hrani – od kroasana i čokoladica do gotovih jela – već dva desetljeća je pod posebnom lupom europske politike. Potaknuta kritikama da poticaji za biogoriva potiču uništavanje tropskih šuma, EU je 2018. izmijenila Direktivu o obnovljivoj energiji, ograničila upotrebu prvog naraštaja biogoriva i time naglo smanjila uvoz palmina ulja za pogonska goriva.
Sada je u fokusu nova Uredba o proizvodima povezanima s krčenjem šuma (EUDR). Početak primjene pomaknut je s prosinca 2024. na 2025., a Europska komisija signalizira moguću dodatnu odgodu do kraja 2026. zbog tehničkih poteškoća s nadzornim sustavom. Kada stupi na snagu, tvrtke će morati same dokazati da njihovi proizvodi nisu povezani s krčenjem šuma.
90 % već certificirano Najveći oslonac industriji nude dobrovoljni certifikati. Prema podacima Udruženja za održivu proizvodnju palmina ulja (RSPO), oko 90 % palmina ulja koje stiže u EU već nosi njihov pečat. „Radili smo s nacionalnim tijelima kako bi razumjela što znači pošiljka s oznakom RSPO”, rekao je glavni direktor JD D’Cruz prilikom posjeta Bruxellesu.
Nizozemske vlasti nedavno su prihvatile RSPO kao sustav za procjenu usklađenosti, ali ne i kao „zelenu traku” kojom bi se preskakale kontrole. „Carinici će htjeti alate koji suzavaju fokus na rizične pošiljke. Naša je uloga olakšati posao i uvoznicima i službenicima”, dodao je D’Cruz.
Strah od nestašice Unatoč visokoj razini certifikacije, tvrtke strepe od poremećaja u opskrbi. U posljednje dvije marketinške godine uvoz u EU pao je za oko 20 %, odnosno 692 000 tona. Posebno su se smanjile pošiljke za Španjolsku i Italiju, nekada velika središta proizvodnje biodizela. Dio izvoznika preusmjerio je ulje prema Indiji, Kini i Pakistanu, dok se europska potražnja za biogorivima okreće repici i otpadnom jestivom ulju.
Na strani ponude situaciju dodatno stežu moratoriji Indonezije i Malezije na nova nasada te skupo i dugotrajno obnavljanje starih plantaža, što privremeno smanjuje prinos.
Sporazum s Indonezijom kao tračak nade Novi Sveobuhvatni gospodarski sporazum EU-Indonezija, dogovoren u rujnu 2025., mogao bi smanjiti carine na 98,5 % tarifnih linija i pojednostaviti procedure, što bi prema procjenama Komisije europskim izvoznicima uštedjelo oko 600 milijuna eura godišnje. D’Cruz smatra da bi jasnija pravila trgovine mogla olakšati praćenje lanca opskrbe i usklađivanje s EUDR-om, ali naglašava: „Sporazum ne mijenja privatne obveze. 90 % uvoza već je RSPO certificirano i ne vidim da će tvrtke odustati od svojih standarda.”
Kako istječu prijelazni rokovi, industrija će, čini se, sve više ovisiti o certifikacijskim sustavima i bilateralnim sporazumima. Ulog je velik: bez održivog palmina ulja riskira se manjak ključnog sastojka u cijelom nizu svakodnevnih proizvoda.