Iranski poludržavni servis Tasnim u zoru 28. veljače objavio je dramatičnu poruku: „Strait of Hormuz is shut down”. Istodobno su brodovi u području na VHF kanalima čuli upozorenje iranske Revolucionarne garde da „no ship is allowed to pass the Strait of Hormuz”. Iako britanski centar za nadzor pomorskog prometa (UKMTO) ističe da takve najave nemaju pravnu snagu prema Konvenciji UN-a o pravu mora, dovoljne su bile da promet kroz najuži energetski čep na planetu naglo utihne. Prema podacima jedne analitičke kuće, broj prolazaka tankera pao je 40–50 % u svega nekoliko sati, dok su nove komercijalne pošiljke stale na ulazu u Perzijski zaljev.
Napad na tanker kod omanske luke Khasab dodatno je pojačao nervozu. Podaci američke Uprave za energetske informacije pokazuju da je 2024. kroz Hormuški tjesnac svakodnevno prolazilo oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata – približno petina svjetske potrošnje. Koridor je jednako ključan i za ukapljeni prirodni plin: otprilike 20 % globalne LNG trgovine ovisi o prolazu između Omana i Irana.
Ako bi tjesnac bio stvarno fizički blokiran, svjetska bi tržišta osjetila posljedice gotovo trenutačno. Čak i kada bi Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati maksimalno opteretili alternativne naftovode, dvije trećine izvoza iz Zaljeva ostalo bi zarobljeno. Katar, najveći svjetski izvoznik LNG-a, gotovo sav svoj plin šalje upravo tim putem, pa bi kupci u Japanu, Južnoj Koreji, Kini i Indiji izgubili glavnog dobavljača već u roku od nekoliko dana.
Povijesni modeli pokazuju da iznenadan gubitak zaljevske ponude snažno diže cijene nafte. Skok cijena goriva, troškova prijevoza i lančani rast prehrambenih artikala mogao bi pogurati novu rundu inflacije diljem svijeta, uz poseban pritisak na valute uvoznika energije. Strateške rezerve nafte ublažile bi udar, no one ne mogu brzo nadomjestiti specifične zaljevske sirovine.
Unutar Zaljeva posljedice bi bile jednako teške: skladišta bi se brzo napunila, proizvođači bili prisiljeni obustaviti crpljenje, a državni proračuni Iraka, Kuvajta ili Katara ostali bez ključnih prihoda. S druge strane oceana, brodarske tvrtke već dižu premije osiguranja i preusmjeravaju rute, pa rastu vozarine i za kontejnere i za rasute terete.
Hoće li se prijetnja pretvoriti u potpunu blokadu još je nepoznanica. No sama činjenica da se svijetu pred očima zatvara prolaz kojim teče svaka peta bačva nafte dovoljna je da tržišta, središnje banke i vlade širom planeta ponovno pripreme krizne scenarije.