Umjetna inteligencija ubrzano prelazi iz statusa običnog alata u svojevrsnu „mentalnu protezu”, upozoravaju stručnjaci za tehnologiju. Riječ je o nadolazećoj generaciji nosivih AI proizvoda – pametnim naočalama, privjescima, značkama i slušalicama – koji će stalno „gledati” i „slušati” umjesto korisnika, prikupljati podatke o njihovoj okolini, emocijama i namjerama te u stvarnom vremenu sugerirati što napraviti.
Ključna razlika između klasičnog alata i mentalne proteze, tvrde analitičari, leži u povratnoj petlji: uređaj ne samo da prima naredbe, nego svojim savjetima odmah utječe na donošenje odluka. Takav sustav otvara vrata tzv. „AI problemu manipulacije” – situaciji u kojoj bi algoritmi mogli nagovarati ljude da povjeruju u neistine, kupe proizvode koji im ne trebaju ili usvoje stavove koji nisu u njihovu interesu.
Velike tehnološke tvrtke poput Meta, Googlea i Applea već su u utrci za lansiranje ovih proizvoda. Budući da današnje digitalne platforme zarađuju na ciljanom oglašavanju, stručnjaci strahuju da će se isti model preslikati i na nosive AI sustave, ali uz mnogo snažniji, personaliziraniji učinak. Ako uređaj dobije „cilj utjecaja”, mogao bi prilagoditi komunikaciju kako bi probio psihološke obrambene mehanizme korisnika, što se uspoređuje sa „navođenim projektilom” u odnosu na dosadašnji „haglom na društvenim mrežama”.
Regulatori, smatraju promatrači, zasad razmišljaju unutar stare metafore računala kao „bicikla za um”, koju je svojedobno popularizirao Steve Jobs. No kod nosivih AI rješenja nije jasno „tko drži upravljač” – korisnik, algoritam ili korporacija koja uređaj kontrolira. Poseban je problem što korisnici mogu razviti pretjerano povjerenje prema „glasu u uhu” jer on velik dio vremena daje korisne savjete. Trenutak kada se taj glas okrene od pomaganja prema utjecanju mogao bi proći neopaženo.
Stručnjaci zato pozivaju zakonodavce da hitno redefiniraju pristup regulaciji: umjesto da AI promatraju samo kao još jedan alat za izradu deepfakeova ili širenje dezinformacija, trebaju uzeti u obzir interaktivnu i adaptivnu narav nosivih uređaja. Bez toga bismo, upozoravaju, uskoro mogli svjedočiti masovnoj pojavi „komercijalnih šaptača” koji oblikuju naše stavove dok ni ne primjećujemo.