Sve više država – od Italije i Cipra do Kine – već je ili potpuno ili djelomično zabranilo pametne telefone u učionicama. Nakon godinu dana potpune zabrane, Nizozemska je provela opsežno istraživanje: učenici su, kako navode autori, pokazali veću koncentraciju, bolji školski uspjeh i bogatiji društveni život jer su bez ekrana bili „prisiljeni” više razgovarati licem u lice.
U Hrvatskoj međutim i dalje ne postoji jedinstvena regulativa. Ministar obrazovanja Radovan Fuchs poručuje da škole same mogu „odgovorno regulirati” korištenje mobitela, pa su odluke razasute na lokalne razine:
• Grad Zagreb i većina ostalih gradova preporučili su osnovnim školama potpunu zabranu tijekom nastave i odmora. • Rijeka je još krajem 2023. proširila preporuku i na školska dvorišta, dopuštajući iznimke samo za nastavu ili zdravstvene potrebe učenika. • Pula je uvela potpunu zabranu u svim osnovnim školama, izuzev dviju koje su ostavile mobitele dopuštene za vrijeme odmora. • Zadarske će škole, prema novom pravilniku, mobitel dopustiti samo uz odobrenje nastavnika. • U Osijeku svaka škola samostalno odlučuje, no praksa je gotovo potpuna zabrana tijekom nastave.
Srednje škole u pravilu ostaju izvan tih preporuka i odluka se prepušta ravnateljima; tek rijetke gimnazije posegnule su za ograničenjima.
Istraživanje Instituta za društvena istraživanja Zagreb iz 2023. pokazuje da ni nastavnici ni učenici nisu skloni „direktnoj zabrani”. Znanstvena savjetnica dr. Zrinka Ristić Dedić naglašava kako bi odluku „trebali zajednički donositi i učenici”, jer je mobitel „važan dio njihovog socijalnog života”. Po njezinu mišljenju, rješenje leži u modelima umjerenog korištenja, a ne u potpunom ukidanju.
Podaci iz riječkih osnovnih škola ipak ukazuju na razmjere problema: 75 % sedmaša provodi više od dva sata dnevno na digitalnim uređajima, a čak 78 % njih smatra da im to vrijeme – kako sami priznaju – stvara poteškoće.
Dilema tako ostaje otvorena. Dok strane prakse i prva domaća iskustva sugeriraju brojne prednosti zabrane, hrvatski sustav još traži balans između zaštite djece i njihove sveprisutne digitalne stvarnosti.