U gradskim gužvama pješaci često nervozno pritišću tipke na semaforima nadajući se da će tako brže dočekati zeleno svjetlo. Međutim, te male metalne kutije imaju sasvim drukčiju namjenu od one koju im većina pripisuje.
Većina gumbi postavljena je kako bi pomogla slijepim i slabovidnim osobama. Postoje dvije osnovne izvedbe:
• Žuti gumbi – opremljeni su zvučnom signalizacijom, dizajnirani isključivo za osobe oštećena vida i ne skraćuju vrijeme čekanja. • Plavi gumbi – u sredini nose nacrtanu šaku i služe za najavu prisutnosti pješaka. U donjem dijelu imaju dodatnu tipku sa zvukom i reljefnim oznakama koje slijepim osobama otkrivaju broj prometnih traka i smjer prijelaza.
Uređaji se koriste različito ovisno o načinu rada semafora:
- Fiksni režim – trajanje crvenog i zelenog svjetla određeno je unaprijed; pritiskanje gumba ne mijenja ciklus.
- Detektorski režim – pješaci moraju pritisnuti gumb kako bi uopće dobili zeleno, ali vrijeme čekanja ostaje unutar planiranog ciklusa.
- Prilagodljivi (adaptivni) režim – semafor u stvarnom vremenu prilagođava trajanje svjetla prometnoj gužvi; informacija s gumba pomaže sustavu da registrira pješake.
U svim slučajevima gumb je isključivo informativan: ne može „presjeći“ kolonu vozila niti trenutačno uključiti zeleno svjetlo. Stoga višestruko pritiskanje neće ubrzati proces – semafor će promijeniti signal tek kad završi zadani ciklus ili algoritam to dopusti.
Problem za osobe s invaliditetom stvara neujednačena zvučna signalizacija. Negdje se čuje govor, drugdje pištanje, a ponegdje oboje, pa snalaženje postaje dodatno otežano. Situaciju komplicira i to što su gumbi često loše označeni ili zaklonjeni novim prometnim rješenjima, poput sve popularnijih kružnih tokova.
Gradske vlasti već godinama planiraju proširiti prilagodljive semafore na sva raskrižja, no dok se to ne dogodi – pješacima ostaje jedini ispravan savjet: pritisnite gumb jednom i strpljivo pričekajte svoje zeleno svjetlo.