Donald Trump je na prvom sastanku svog drugog kabineta objavio namjeru uvođenja sveobuhvatnih carina europskim saveznicima. Na pitanje može li Europa odgovoriti, kratko je otklonio: „Oni ne mogu. Mi smo lonac zlata.” Godinu dana poslije, kaže bivši američki diplomat Edward Fishman, taj se stav potvrđuje – Washington je, od forsiranja nepravednih trgovinskih sporazuma do pritiska na Dansku da proda Grenland, redovito koristio ekonomsku snagu, a europske su vlade uglavnom popuštale.
Fishman, nekadašnji kreator sankcija u State Departmentu, tvrdi da je vrijeme za drugačiji pristup. U analizi podsjeća da su Indija, Brazil i Kina preživjele slične Trumpove napade zahvaljujući trima elementima: odlučnosti, otpornosti i protuudaru.
• Odlučnost – Indija se, nakon što je Trump uveo 50-postotne carine jer premijer Narendra Modi nije želio potpisati nominaciju za Nobelovu nagradu, „nikada neće kompromitirati interese svojih farmera”, poručio je Modi. Javnost je stala iza vlade, bojkotirala američku robu, a Bijela kuća se naposljetku povukla.
• Otpornost – Kada je brazilskom predsjedniku Luizu Ináciju Luli da Silvi uveden paket carina i sankcija zbog suđenja Jairu Bolsonaru, Brazil je munjevito preusmjerio izvoz kave i govedine prema Kini, Zaljevu i jugoistočnoj Aziji. Rekordan izvoz i rast cijena kave u SAD-u natjerali su Trumpa da ukine mjere.
• Protuudar – Kina je, uz uzvratne carine, Americi uskratila rijetke zemlje ključne za automobile i borbene zrakoplove. Kako u Kini nastaje 90 % globalno rafiniranih tih minerala, efekt je bio trenutan: zatvaranje tvornica Forda i Suzukija, pad burzi i strah od recesije. Trump je brzo pristao na primirje.
Fishman ocjenjuje da Europa sada mora pokazati istu spremnost. S javnošću pripremljenom na kratkoročne troškove i novim trgovinskim dogovorima s Južnom Amerikom i Indijom, druga dva koraka su dosežna. Ključno je, međutim, razviti uvjerljiv plan ograničene, ali bolne odmazde – primjerice ograničiti pristup Silicijske doline njezinu najvećem tržištu, ili uskratiti američkim proizvođačima napredne nizozemske strojeve za čipove.
„Transatlantski odnos nije jednosmjerna ovisnost, nego međusobna povezanost”, podsjeća Fishman. Ako prijetnje Europi ne postanu skupe, zaključuje, one neće ni prestati.
