Osječko-baranjska županija ove je jeseni dočekala 83 učenika povratnika iz 13 država, pokazuju svježi podaci županijskog Upravnog odjela za obrazovanje. Najviše ih stiže iz Njemačke – čak 49 ili 59,04 % ukupnog broja – a slijede Irska (12), Kanada (5) te Austrija, SAD i Island s po troje učenika. U listopadu se očekuje dolazak još dvoje mališana iz Njemačke u jednu baranjsku osnovnu školu.
Najveći broj učenika vraćenika upisao se u Osnovnu školu Ivana Kukuljevića u Belišću, ukupno osmero. Ondje je prvašićka Mia Vogrinc već postala simbol brze prilagodbe. Njezina majka Marina, koja se s obitelji vratila nakon deset godina provedenih u Bavarskoj, kaže da su se za povratak odlučili zbog kvalitete djetinjstva: „Ako ju pitamo hoćemo li se vratiti u Njemačku, ona kaže da nećemo, da joj je ovdje ljepše”.
Mia je u Njemačkoj već završila prvi razred, no roditelji su je iz društvenih razloga ponovno upisali u isti razred u Hrvatskoj. Škola joj, kaže Marina, pruža svu potrebnu podršku – od pomoći u popunjavanju administrativnih potvrda do dodatnih sati jezika. Prema pravilima, školska stručna povjerenstva procjenjuju poznavanje hrvatskog jezika svakog povratnika te, po potrebi, organiziraju dopunsku ili pripremnu nastavu.
Isti se trend vidi i u obitelji Sučić, koja se iz Njemačke vratila u Bistrince. Peti razred ondje je započeo njihov sin, presretan zbog povratka. Otac Saša objašnjava kako je prevagnula želja za sigurnijim i opuštenijim djetinjstvom: „Odrastao sam na njivi, a moj je sin stalno bio zatvoren jer nije bilo sigurno da sam bude vani dok smo mi na poslu”. Danas dječak skuplja petice i, kaže otac, „stalno je vani i igra se”.
Usporedbe dvaju obrazovnih sustava, ističu povratnici, najčešće idu u prilog Hrvatskoj: gradivo je jednostavnije objašnjeno, a djeca nisu prisiljena odlučivati o budućem školovanju već nakon četvrtog razreda, što se u Njemačkoj smatra jednom od ključnih životnih raskrsnica.
Povratnički val dodatno potiču i ekonomske prilike: mnogi roditelji otvaraju vlastite obrte ili rade na daljinu za inozemne poslodavce, što potvrđuje i obitelj Vogrinc. „Najviše nam je nedostajao opušten život kakav Hrvatska pruža”, priznaje Marina.
Županija očekuje da će se trend vraćanja hrvatskih obitelji nastaviti. Škole, poručuju iz Upravnog odjela, imaju jasne procedure za olakšavanje prelaska – od jezične podrške do administrativne pomoći – čime djeci i roditeljima žele pružiti osjećaj sigurnosti i pripadnosti već od prvog dana nastave.