Europska komisija do kraja godine planira predstaviti novi paket reformi kojim bi se ubrzao proces proširenja Europske unije. Ambiciozne najave o mogućem primitku novih članica do 2030. nailaze, međutim, na niz upozorenja da bi Unija bez duboke unutarnje prilagodbe mogla upasti u institucionalnu paralizu.
Najnovija ideja – da buduće članice u prvim godinama dobiju „ograničeno pravo glasa”, odnosno sudjelovanje bez veta – izazvala je prve ozbiljne prijepore među aktualnim članicama. Zagovornici tvrde da bi Crna Gora, Moldavija i Ukrajina tako ranije uživale gospodarske i sigurnosne koristi, dok bi protivnici u tome vidjeli stvaranje dvostrukog članstva.
Premijer Andrej Plenković ne skriva skepsu: „Jedno od glavnih svojstava države jest da ju se poštuje. A poštuje ju se ako ima jednaka prava”, rekao je u Londonu, dodavši da svaka kandidatkinja mora „poštovati sebe i truditi se u procesu pristupanja, kao što su činili i svi ostali”. Istaknuo je kako se nada da će Bosna i Hercegovina uskoro otvoriti pregovore te prije izbora iduće godine usuglasiti pravedniji izborni zakon.
Predsjednik Zoran Milanović dugoročno je još hladniji prema brzom širenju: u Draču je podsjetio da Proces Brdo-Brijuni nije „oblik mentorstva”, a ranije je ocijenio da su „zemlje regije u takvom stanju da ih politike Zapada neće nikad prihvatiti u Europsku uniju” te da je „Ukrajina prevelika i hirovita” za ozbiljne pregovore.
Anketa Eurobarometra s početka rujna otkriva da 56 % građana EU-a podupire proširenje, dok se 67 % smatra nedovoljno informiranima. Prednosti vide u većem globalnom utjecaju i tržištu, no strahuju od migracija, korupcije i troškova.
Na terenu, pak, brojke govore drukčije: • Crna Gora ispunila je privremena mjerila u poglavljima 23 i 24 i cilja na članstvo 2028. • Albanija je ove godine otvorila 24 od 33 poglavlja i želi pregovore zaključiti do 2027. • Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija i Kosovo kaskaju – od spora Beograda s Bruxellesom oko sankcija Rusiji do bugarske blokade makedonskog Ustava. • Za istočno susjedstvo – Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju – rok 2030. trenutačno izgleda više politička poruka nego realan kalendar.
Geopolitički pritisak rata u Ukrajini proširenje je pretvorio u strateški prioritet, ali bez prekida sukoba i jasnog europskog dogovora o institucionalnim promjenama i zajedničkom proračunu, vjerojatniji se čini pomaknuti horizont oko 2040.
U Bruxellesu zasad vlada šutnja o tome hoće li „članstvo bez veta” dobiti formalnu potporu, no rasprava je već razotkrila ključnu podjelu: ubrzati integraciju pod svaku cijenu ili sačuvati načelo jednakosti. Za sada nijedna strana nema dovoljno glasova da prevagne, pa će se, kako kažu diplomati, „trakavica” nastaviti – vjerojatno dulje nego što sugeriraju politički slogani.
