Rekordan broj građana Novog Zelanda okreće leđa domovini i odlazi „preko jarka” – u Australiju – u potrazi za stabilnijom ekonomijom i višim primanjima.
Prema privremenim podacima državnog zavoda za statistiku, u 12 mjeseci zaključno s kolovozom 2025. zemlju je napustilo 73 900 državljana, nadmašivši prijašnji neslavni rekord od 73 300. Više od polovice – 58 % onih koji su otišli tijekom 2024. – preselilo se upravo u Australiju, što je dovelo do neto gubitka od oko 30 000 ljudi, najvećeg u više od desetljeća.
Razlog je, tvrde iseljenici, jednostavan: novčanici su deblji s australske strane Tasmanova mora. Procjene Svjetske banke pokazuju BDP po stanovniku od oko 64 400 američkih dolara u Australiji, nasuprot 48 000 u Novom Zelandu.
„U Wellingtonu sam namirnice plaćao na odgođeno, a pola plaće odlazilo mi je na tjednu kupnju. U Sydneyu trošim otprilike četvrtinu tog iznosa”, kaže 24-godišnji Hayden Fisher, koji je nakon preseljenja i posla u knjižari prvi put osjetio „put prema gospodarskoj stabilnosti”.
Slična iskustva bilježi i 22-godišnja Genevieve Fulton. U rodnom je Wellingtonu zarađivala 22,70 novozelandskih dolara po satu; u Melbourneu vikendom prima više nego dvostruko i zato može raditi manje, a više vremena posvetiti karijeri ilustratorice. „Wellington postaje prazan i pomalo sablastan; prijatelji jedva nalaze ikakav posao.”
Da Australija više nije tek privremena avantura potvrđuje i tufuga tātatau Tyla Vaeau, majstorica tradicionalne samoanske tetovaže koja se u siječnju preselila na Gold Coast: „Auckland više ne izgleda kao grad u kojem sam odrasla. Povratak bi imao smisla jedino kad bi se cijela obitelj vratila, a to si ne možemo priuštiti uz trenutačne troškove stanovanja.”
Profesor Alan Gamlen s Australskog nacionalnog sveučilišta podsjeća da su migracijski tokovi unutar Tasmanova bazena dugogodišnji trend, no sada ih pojačava gospodarsko usporavanje na Novom Zelandu: „Manje, otvoreno gospodarstvo jače osjeti globalne šokove poput dugog repa pandemije.” Ističe i da su Novozelanđani u Australiji „neto-pozitivan” doprinos proračunu jer uplaćuju više poreza nego što povlače kroz usluge.
Analize pokazuju da 80 % novozelandske dijaspore živi u velikim australskim gradovima. Najveće koncentracije bilježe Brisbane i Gold Coast (zajedno više od trećine), slijede Melbourne i Sydney, dok je u unutrašnjosti značajan broj zaposlen u rudarstvu i građevini.
Za većinu novopridošlih povratak kući zasad je malo vjerojatan. „Da se vratim, morala bi me privući iznimna poslovna prilika ili ozbiljan obiteljski razlog”, priznaje 25-godišnji Andy Fechney, polaznik jednog diplomskog programa u Sydneyu. Slično razmišlja i Fulton: „Novi Zeland jest prekrasan, ali planine ne plaćaju stanarinu ni račune.”
Sve dok se jaz u plaćama i troškovima života ne suzi, čini se da će se mostovi preko Tasmanova mora graditi samo u jednom smjeru.