Mala, ali strateški važna nalazišta plina ispred obale Gaze ponovno su u žarištu nakon poziva stručnjaka da bi međunarodno priznanje palestinske države konačno okončalo 30-godišnji zastoj u njihovu razvoju.
Britanski energetski analitičar Michael Barron, autor knjige „The Gaza Marine Story“, procjenjuje da bi eksploatacija polja Gaza Marine donijela oko 4 mlrd. američkih dolara prihoda po sadašnjim cijenama, odnosno oko 100 mil. dolara godišnje tijekom 15 godina Palestinskoj samoupravi (PA). „Neće ih pretvoriti u Katar ili Singapur, ali riječ je o vlastitom, a ne donatorskom novcu“, naglašava Barron.
Plinsko polje otkriveno je 2000. godine u zajedničkom pothvatu tadašnjeg BG Gasa i palestinske građevinske kompanije Consolidated Contractors Company. Ideja je bila opskrbiti jedinu elektranu u Pojasu Gaze i ublažiti kronične nestašice struje. No projekt je od početka kočila rovovska borba za pravni status teritorijalnih voda i pravo dodjele koncesija.
-
Sporovi o nadležnosti • Osloški sporazumi iz 1993. daju PA ovlasti nad teritorijalnim vodama i podzemljem, ali ne preciziraju ekskluzivnu gospodarsku zonu. • Izraelski sud je akvatorij 20 milja od obale proglasio „ničijom vodom“ jer PA nije suverena država.
-
Politički obrati • Nakon što je Hamas 2007. preuzeo kontrolu nad Gazom, Izrael je blokirao projekt strahujući da bi prihod završio u rukama islamističkog pokreta. • U lipnju 2023. izraelska vlada odobrila je egipatskom EGAS-u razvoj polja, ali je rat u Gazi sve zaustavio.
-
Prigovori aktivista • Talijanskom energetskom divu ENI odvjetnici palestinskih udruga poslali su upozorenje zbog šest izraelskih koncesija u području „Zone G“. ENI je odgovorio da „licence još nisu izdane i da nema istražnih radova“. • NGO Global Witness tvrdi da je istočno-sredozemni plinovod koji prolazi paralelno s obalom Gaze nezakonit jer zahvaća palestinske vode bez ikakve naknade PA-u.
Barron smatra da bi formalno priznanje Palestine, posebno od država čije su naftne kompanije potencijalni ulagači, uklonilo pravnu maglu. Izrael, kaže, ionako raspolaže plinskim zalihama većim od 1 000 milijardi kubičnih metara, dok Gaza Marine sadrži oko 30 bcm te stoga „nema gospodarskog motiva, a ni pravnog osnova za blokadu ako Palestina bude međunarodno priznata“.
Pitanje ulaganja u okupirana područja nedavno je došlo pod povećalo i u Ujedinjenim narodima. Posebna izvjestiteljica Francesca Albanese pozvala je korporacije da se „potpuno i bezuvjetno“ povuku iz projekata koji podržavaju, kako je navela, nezakonitu okupaciju. Izrael je te tvrdnje u cijelosti odbacio.
Za Palestince, prihodi od Gaza Marine predstavljali bi prvi značajan vlastiti izvor financiranja i energije, te korak prema smanjenju ovisnosti o inozemnoj pomoći. Sudbina plinskog polja tako ostaje simbol šireg sukoba – borbe za suverenitet, resurse i, u konačnici, ekonomsku samoodrživost.