Bosanskohercegovačka kulturna scena ostala je bez jednog od svojih najupečatljivijih glasova – Josip Pejaković preminuo je sinoć u 78. godini.
Vijest je potvrdio njegov sin Dejan, a društvene mreže preplavile su poruke oproštaja kolega i prijatelja, među njima i Nihada Kreševljakovića te Lane Zablocki.
Rođen u Travniku 1948., Pejaković je osnovno i srednje školovanje završio u rodnom gradu, da bi glumački zanat brusio u sarajevskom Dramskom studiju kod Kaće Dorić i Josipa Lešića. Diplomirao je ulogama Tuzenbaha u Čehovljevim „Tri sestre” i Filtosa u „Koncertu u jajetu” Fernanda Arrabala.
Tijekom karijere ostvario je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo te se upisao u povijest regionalnog teatra rolama u predstavama poput „Braće Karamazovih”, „Kralja Leara”, „Hamleta u selu Mrduša Donja” i „Hasanaginice”. Filmska publika pamti ga iz naslova „Ljudski faktor” i „Kuća pored puta”, a autor je i popularnih monodrama „Oj živote” i „On meni nema Bosne”.
Za svoj rad primio je niz priznanja – od Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 1974. do nagrade ZAVNOBiH-a za životno djelo 1991., kao i priznanja Udruženja dramskih umjetnika BiH. Između 2001. i 2003. vodio je Dramu Narodnog pozorišta Sarajevo.
Poznat je i po glazbenom talentu: kratko je bio pjevač travničke rock-grupe Veziri, prije nego što ga je zamijenio Seid Memić Vajta. Posljednjih godina bavio se i književnošću; 2022. objavio je knjigu „Sevdalinka” te s Rambom Amadeusom podnio prijedlog UNESCO-u da se sevdalinka uvrsti na listu nematerijalne svjetske kulturne baštine.
Unatoč teškoj borbi s bolestima i čak 17 operacija, Pejaković je do posljednjeg daha ostao vezan uz scenu. Još 2019. poručio je kako je „bio otpisan, ali se uspio oporaviti”, simbolično sažimajući vlastitu neumornu životnu energiju.
Odlaskom Josipa Pejakovića, Bosna i Hercegovina gubi umjetnika čija će uporna strast prema kazalištu i pisanoj riječi još dugo inspirirati nove generacije.