Silicijska dolina, nekoć sinonim za napredak i vizionarsku tehnologiju, suočava se s rastućim unutarnjim preispitivanjem vlastite misije. Kako umjetna inteligencija sve snažnije preoblikuje poslovanje i društvo, unutar tehnološkog sektora javlja se pokret koji tvrdi da je najveće svjetsko inovacijsko središte „izgubilo kompas” – svrhu je, kažu, zamijenilo pukim skaliranjem, a istinsku povezanost sterilnim „engagement” metrikanjem.
Kritičari upozoravaju da su formule za brz rast i monetizaciju prečesto istisnule ideje o dugoročnoj društvenoj koristi. U toj se raspravi koristi oštar kontrast: nekadašnja potraga za rješenjima globalnih problema nasuprot današnjem dizajniranju platformi čiji je primarni cilj zadržati korisnikov pogled što dulje na ekranu.
Zagovornici „reboota” vjeruju da novi val umjetne inteligencije pruža jedinstvenu priliku za zaokret – prema tehnologiji koja će umjesto pukog povećanja broja korisnika ponovno staviti čovjeka u središte. Hoće li Silicijska dolina doista okrenuti novu stranicu, ovisit će o spremnosti njezinih lidera da najveći tehnološki val ovog stoljeća iskoriste za svrhovite, a ne isključivo profitne ciljeve.