Nazar Daletskyi, dobrovoljac koji je u prvim tjednima ruske invazije otišao na bojište u Donbas, službeno je proglašen mrtvim u svibnju 2023. godine. DNK analiza, objasnili su dužnosnici njegovoj majci Nataliiji, navodno nije ostavljala nikakvu sumnju.
Na mjesnom groblju u Velykom Doroshivu, selu pokraj Lavova, pokopani su ostaci zapakirani u dvije vreće, prekriveni vojničkom uniformom. Nataliia je uz njih položila sinovu trenirku, sako, cipele i – kako je rekla – malo keksa i čokolade: „Mislila sam da je bio gladan dok je bio zarobljen.” Na ispraćaju su se okupili sumještani, osam svećenika i vojni orkestar, a na zid dnevne sobe majka je okačila uvećanu sinovu fotografiju i svaki tjedan obilazila njegov grob.
Gotovo tri godine poslije, tijekom jedne razmjene ratnih zarobljenika, Nazar je iznenada iskoračio iz autobusa na ukrajinskom teritoriju. Volonteri su mu dali mobitel; ubrzo se na drugom kraju linije javila Nataliia. Njenu reakciju snimio je seoski dužnosnik: „Moj Bože, koliko sam te čekala, dijete moje… Imaš li ruke, noge, je li sve na mjestu?” – jauknula je kroz mješavinu šoka i radosti. Snimka se munjevito proširila Ukrajinom, gladnom dobrih vijesti.
Nazar, rođen 1979., već je ranije četiri puta služio na istoku zemlje, a u veljači 2022. treći je put pokušao i konačno uspio ponovno se prijaviti unatoč zdravstvenim problemima. Iz rovova je majci svaki dan kratko dojavljivao: „Mama, živ sam.” Nakon što je jedan poziv nagovijestio žestoko granatiranje, sljedećeg dana linija se prekinula. Umjesto Nazara, začuo se glas: „Tvoj sin je zarobljen.”
Slijedila je birokratska odiseja po uredima i udrugama sve dok u svibnju 2023. nije stigla vijest da je poginuo 8. rujna – na svoj 44. rođendan – u civilnom konvoju pogođenom vatrom u Donjeckoj oblasti. Kad su je uvjeravali da DNK test ne ostavlja mjesta grešci, Nataliia je pristala prevesti posmrtne ostatke kući. Dobila je i službenu posmrtnu medalju potpisanu od zapovjednika oružanih snaga.
No u rujnu prošle godine dvije osobe vraćene iz ruskog zarobljeništva prenijele su obitelji da su Nazara vidjele živog. Policija je uzela nove uzorke DNK i ubrzo potvrdila da se nalazi u jednom od ruskih logora. Početkom veljače ove godine uvršten je na popis za razmjenu te je napokon oslobođen.
Danas se nalazi na rehabilitaciji u drugoj ukrajinskoj regiji. Majci svakodnevno javlja videopozivom, spominje bolove u nogama i stalnu buku u glavi, ali o premlaćivanjima samo natukne pokoju riječ. Nataliia već planira jelovnik za njegov povratak: mliječnu zatyrku, sarmu i krumpirove popečke. „Čim stigne kući, zagrlit ću ga onako čvrsto kako je on mene grlio prije dvadeset godina”, govori.
Time je otvoreno i pitanje: tko je zapravo pokopan na groblju u Velykom Doroshivu? Grob je ekshumiran, a uzorci poslani na novu analizu. I dok se čeka rezultat, uz humku još leže slomljeni drveni križ i metalna ploča s natpisom: „Heroji ne umiru.”