Znanstvenici u Europskom laboratoriju za fiziku čestica spremaju se na pothvat bez presedana: na kamion će ukrcati uređaj težak oko tonu u kojem je zatočeno približno tisuću antiprotóna – čestica čija masa ukupno ne prelazi milijuntinu trilijuntog dijela grama. U dodiru s običnom materijom one bi trenutačno nestale u bljesku čiste energije, pa se svaka vibracija, udarac ili zastoj na cesti pretvara u potencijalni eksperiment visokih uloga.
Planirano je da kamion krajem mjeseca obiđe 20-minutnu rutu po kampusu pokraj Ženeve. Ako se antiprotóni vrate neoštećeni, put otvoren dosad neizvedivom cilju – prijevozu antimaterije prema laboratorijima u kojima se mogu izvoditi preciznija mjerenja nego u samom akceleratorskom kompleksu.
Zašto se znanstvenici uopće muče s tako osjetljivim teretom? Današnje teorije kažu da su se u Velikom prasku stvorile jednake količine materije i antimaterije. No svemir koji promatramo gotovo je u potpunosti sastavljen od materije. Sitne razlike u svojstvima dvaju „blizanaca” mogle bi otkriti gdje je i kako došlo do neravnoteže — ali samo ako ih uspijemo izmjeriti s nevjerojatnom točnošću. U sadašnjim uvjetima pokraj snažnih usporivača i magneta u CERN-u to nije moguće; udaljeni laboratoriji mogli bi poboljšati preciznost i stotinu puta.
Ključ je u zamci za antimateriju, tehnološkom čudu koje istodobno održava ultravisoki vakuum, temperaturu od ‑269 °C i snažna magnetska te električna polja. Tako se antiprotóni „vise” u središtu kriogene komore, ne dodirujući ni atom obične tvari. Sustav mora izdržati nagla kočenja, rupe na cesti pa čak i kratkotrajno prevrtanje bez gubitka čestica. Za pokusna 23 kilometra dovoljna je baterija od četiri sata; za budućih 800 kilometara do sveučilišta Heinrich Heine u Düsseldorfu već se planira vlastiti generator.
Uspije li probna vožnja, fizičari s eksperimenta BASE i njihovi kolege dobit će pouzdan „dostavni servis” za najrjeđi materijal u Svemiru. Sljedeći korak bit će višesatni transport prema Njemačkoj, gdje se gradi prijemna zamka sposobna držati antimateriju dulje od deset sati — dva sata za ukrcaj i iskrcaj te ostatak za putovanje. To otvara vrata usporedbama mase, naboja i magnetskog momenta materije i antimaterije s preciznošću kakva je donedavno pripadala znanstvenoj fantastici.
Ako se pokaže da i najmanja mjerljiva razlika ide u prilog materiji, mogli bismo napokon razumjeti zašto je svemir ostao „na našoj strani”. No prije velikih otkrića treba proći prvu, kratku dionicu. U CERN-u zato ovih dana vrijedi jednostavno pravilo: vozite oprezno, antimaterija je na cesti.