Kina je predstavila ambiciozan koncept teretnog broda koji bi, zahvaljujući nuklearnom reaktoru na torij, mogao ploviti cijelo desetljeće bez nadopune goriva. Riječ je o kontejnerašu kapaciteta 14 000 TEU-a čiji bi pogonski sustav, prema riječima glavnog inženjera Jiangnan Shipbuilding Groupa Hu Keyija, donosio radikalne promjene u globalnoj logistici i energetici.
Kako funkcionira torijski pogon?
U središtu broda nalazi se reaktor s rastaljenom soli (TMSR) toplinske snage 200 MW. Taj reaktor ne pokreće elisu izravno, nego napaja superkritični CO₂ generator koji u Braytonovu ciklusu proizvodi oko 50 MW električne energije. Učinkovitost pretvorbe doseže 45–50 %, znatno više od približno 33 % u klasičnim parnim nuklearnim postrojenjima.
Modularni reaktor radi pri atmosferskom tlaku, ne traži vodu za hlađenje i opremljen je dvama pasivnim sustavima odvođenja topline. U slučaju pregrijavanja rastaljeno gorivo otvrdne u sigurnosnoj komori, zadržavajući radioaktivni materijal bez ljudske intervencije. Projektirani operativni vijek zatvorenog modula iznosi deset godina.
Širi strateški plan
Torij se već desetljećima spominje kao čišća i sigurnija alternativa uraniju, no malo je projekata stiglo dalje od laboratorija. Kineski brod mogao bi postati prva komercijalna primjena te tehnologije na oceanima, a uklapanje u nacionalnu politiku energetske neovisnosti i pomorske ekspanzije dodatno naglašava njegove geopolitičke implikacije.
Pored kontejneraša, Kina razvija tanker klase Suezmax pogonjen brzim olovno-bizmutnim reaktorom te plutajuću nuklearnu elektranu s visokotemperaturnim plinom hlađenim reaktorima, gradeći potencijalni čitav ekosustav plovila na napredna nuklearna goriva.
Zapreke na horizontu
Unatoč tehnološkoj smjelosti, projekt se suočava s nizom prepreka:
- Regulatorni vakuum – Međunarodna pomorska organizacija još nema jedinstvena pravila za komercijalne brodove na nuklearni pogon, a lučke vlasti diljem svijeta ostaju oprezne.
- Gospodarska isplativost – Dosadašnji zapadni pokušaji torijskog pogona odustali su zbog visokih troškova i složene logistike odlaganja otpada.
- Ekološka i sigurnosna pitanja – Ne postoji globalni protokol za transport i dekontaminaciju torijskih modula, što otvara dileme o dugoročnom zbrinjavanju radioaktivnog materijala.
Presedan ili slijepa ulica?
Ako kineski inženjeri uspješno prebace koncept iz dizajnerskih mapa na otvoreno more, svijet bi mogao dobiti brod koji temeljito mijenja računicu emisija stakleničkih plinova i troškova goriva. No ne uspije li projekt, skeptici će dobiti novi argument da torij ostane tehnološka fusnota.
Ishod će zato pažljivo motriti ne samo brodogradilišta i prijevoznici, nego i vlade koje traže načine da smanje ugljični otisak bez odricanja od globalne trgovine. Dok reaktorski modul miruje u nacrtima, ključno je pitanje: može li Kina ovom tehnologijom uistinu zaploviti prema novom energetskom poretku – ili će se i ovaj torijski brod zauvijek zadržati na papiru?