Irski javni sustav skrbi za osobe s demencijom suočava se s ozbiljnim pritiskom: podaci Zdravstvene izvršne službe (HSE) pokazuju da je od 2020. do početka 2024. broj javno financiranih kreveta za te pacijente smanjen za više od 12 %. Ukupni kapacitet pao je sa 403 na 353 kreveta, pri čemu je broj dugotrajnog smještaja skliznuo s 394 na 332. Istodobno se broj prijeko potrebnih kreveta za predah obitelji (respite) više nego udvostručio – s 9 na 21 – ali ostaje iznimno nizak.
Najveći udar osjetila je regija Dublin i sjeveroistok zemlje, gdje je dugotrajni kapacitet gotovo prepolovljen, sa 84 na tek 46 kreveta.
„Jasno je da Vlada mora ulagati u veći javni kapacitet, uključujući specijalizirane krevete za demenciju”, upozorila je oporbena zastupnica Marie Sherlock, glasnogovornica laburista za zdravstvo. Dodala je da je „zapanjujuće malen broj HSE-ovih kreveta za predah” te podsjetila kako mnogi stariji skrbnici 24 sata dnevno brinu o bližnjima.
Struka procjenjuje da će broj osoba koje žive s demencijom u Irskoj porasti s oko 55 000 u 2018. na više od 141 000 do sredine stoljeća. Unatoč tome, HSE trenutačno vodi 719 osoba koje čekaju institucionalni smještaj, premda neki u međuvremenu koriste privatne ili dobrovoljne ustanove.
HSE provodi višegodišnji kapitalni program modernizacije domova za starije: stare se jedinice obnavljaju ili zamjenjuju kako bi zadovoljile suvremene standarde, što – priznaje sama služba – privremeno smanjuje broj dostupnih kreveta. Sherlock, međutim, tvrdi da država mora preuzeti aktivniju ulogu: udio privatnih domova za starije u Irskoj skočio je s 30 % prije dva desetljeća na gotovo 80 % danas, pa „privatni sektor zapravo zamjenjuje državu u skrbi za starije”.
Osim većih ulaganja u javne ustanove, zastupnica poziva na snažniju europsku suradnju u istraživanjima mozga, dijagnostici i razvoju terapija: „EU može odigrati ključnu ulogu kroz programe poput Horizonta Europe.”
Kako populacija stari, ravnoteža između pomoći u kući i institucionalnih kapaciteta postaje sve osjetljivija. Kritičari upozoravaju da će, bez strateškog planiranja i financiranja, sustav teško izdržati nadolazeći val potreba za specijaliziranom skrbi.