Malostonski zaljev, nekada sinonim za vrhunsku buzaru, suočava se s dramatičnim padom uzgoja i prodaje mušula. Nakon prošlogodišnjeg masovnog pomora školjki, dugogodišnji uzgajivač Zdravko Lazić iz Brijeste kaže da je ovog ljeta za sada izbjegnuta nova katastrofa zahvaljujući naglim olujama koje su more s 28 °C spustile na 20 °C.
„To nas je spasilo u zadnji čas!”, ističe Lazić i dodaje da je, unatoč trenutačno stabilnoj situaciji, budućnost neizvjesna. Zbog manjka zrelih jedinki uzgajivači su morali kupovati mlađ, a iduća sezona ovisit će o temperaturi mora i sve brojnijim predatorima poput orade.
Gubitku zamaha pridonosi i tržište. „Definitivno se kupuje dosta manje”, tvrdi Lazić, objašnjavajući da su jeftine, vakumirane mušule iz Čilea, sjevernog Atlantika i Španjolske postale primamljivije ugostiteljima. Istodobno, domaća mušula i dalje stoji oko 2,5 eura po kilogramu na proizvodnom mjestu – cijena koju uzgajivači smatraju najnižom, ali koja očito nije dovoljna da zadrži potrošače.
Mnogi se stonski školjkari zato okreću kamenicama, koje lakše podnose toplije more, jednostavnije ih je zaštititi od ribe, a prodaju se po višoj cijeni. „Kamenica je ‘gospodski posao‘, a mušula je više posao u kojem se, uza svu hidrauliku, treba malo i šporkat”, slikovito opisuje Lazić.
Trend slabljenja potražnje traje treću godinu zaredom. Do 2019. mušule su u vrhuncu sezone nestajale s polica, no od 2021. bilježi se kontinuirani pad, koji je ove godine, kako kaže Lazić, „gotovo vertikalan” duž cijele obale. Uz rast cijena, gosti sve rjeđe naručuju tradicionalnu buzaru, pa se mnogi uzgajivači okreću izletničkom turizmu kako bi održali prihode.
Ako se divlja populacija ne oporavi, a klima i tržišni pritisci nastave, Lazić upozorava da bi Malostonski zaljev kroz nekoliko godina mogao ostati bez svoja najpoznatija školjkaša – i da bi pitanje „što su to mušule?” moglo postati stvarnost nove generacije.