Splitski bubnjar Joško Radić, dugogodišnji sudionik domaće glazbene scene, podsjetio je na povijesnu ulogu Festivala zabavne glazbe Split, ističući da se iza svake festivalske večeri krije daleko više od običnog koncerta.
Radić smatra da je današnju „kulturu duha zamijenila kultura tijela”, no naglašava kako su se u vrijeme rađanja Splitskog festivala 1960. – kada je na otvaranju odjeknula pjesma „Obala pusta, obala vrela” – na Prokurativama gradile ideje i vrijednosti koje su presudno oblikovale suvremeni identitet Splita i šire regije.
• Više od 800 skladbi
Tijekom više od šest desetljeća na festivalskoj je pozornici izvedeno preko 800 kompozicija istaknutih domaćih autora, a izvodili su ih najveći interpreti svoga doba. Prema Radićevim riječima, upravo je takav kreativni susret autora, izvođača i publike "pretvorio Split u glavni centar pop-kulture u Hrvatskoj".
• Supkulturni korijeni
Govoreći o širem značenju manifestacije, Radić podsjeća da „najznačajnije stvari u kulturi dvadesetog stoljeća dolaze iz supkulture” te dodaje kako je Splitski festival „zasigurno dio te supkulture”. Za njega je festival bio mjesto na kojem se kristalizirao specifičan splitski glazbeni izričaj – spoj mediteranskog melosa, urbanog štiha i autorske hrabrosti.
• Mjesto susreta i zajedništva
Radić ističe da Prokurative nisu bile tek scenografska kulisa, nego žarišna točka kulturnog života: ondje su se – uz pjesmu – razmjenjivale ideje, rađale suradnje i oblikovala dugotrajna prijateljstva. U tom je ozračju, kaže, festival izrastao u simbol kolektivnog identiteta Splita, ali i snažan kulturni brend prepoznat daleko izvan Dalmacije.
Iako danas žali što se u popularnoj glazbi sve češće favorizira površni sjaj nad sadržajem, Radić vjeruje da naslijeđe Splitskog festivala ostaje svijetla točka hrvatske kulture i trajni podsjetnik da supkulturni impulsi mogu iznjedriti kanonska djela.