Na gradskom groblju Lovrinac u Splitu jučer je posljednji put pozdravljen Salko Šamović – dobro znani volonter, kulturni djelatnik i izviđački voditelj čije je ime desetljećima bilo sinonim za pjesmu, sevdah i brigu o mladima.
Šamović je život posvetio glazbi; deset je godina pjevao u slovenskom mješovitom zboru Triglav, a u Kulturnom društvu Bošnjaka „Preporod” Split utemeljio je sevdah-sekciju. Njegova omiljena rečenica, podsjetili su prijatelji iz društva, glasila je: „Sevdah je život i sreća!”
No možda je još dublji trag ostavio među izviđačima. Godinama je predvodio Odred izviđača pomoraca Mirko Kaliterna, odgajajući naraštaje djece kroz kampove, izlete i pjesmu uz logorsku vatru. Govoreći u ime Saveza izviđača Hrvatske, Željko Roglić je istaknuo da se Šamovićev rad ne može svesti na popis funkcija i odlikovanja: „Ono što ga je obilježilo jest ogromna ljubav koju je pružio generacijama djece.”
Roglić je podsjetio da je „barba Salko” stvarao okruženje ispunjeno radošću, prijateljstvom i sigurnošću, prirodno i bez tečajeva. Poruke koje su nakon vijesti o njegovoj smrti preplavile društvene mreže i izviđačka okupljanja sadrže iste riječi: dobar, drag, vedar, pravi čovjek.
Uz obitelj, redove izviđačkih marama i kolege zboriste, Lovrinac je odzvanjao pjesmom kojom su se prijatelji oprostili od čovjeka koji je, kako kažu, „pjesmu pretvarao u život”. Ispraćaj je zaključen riječima Roglićeva govora: „Dragi barba Salko, počivaj u miru, nikad te nećemo zaboraviti.”