Početak travnja 1986. godine donio je Riječanima neuobičajeno dvosmjernu ekonomsku sliku: dok su cijene nekih energenata padale, troškovi svakodnevnog života nastavili su rasti.
Najavom riječkih komunalnih poduzeća toplinska energija i topla voda trebale bi pojeftiniti za 7–8 % čim se sredinom mjeseca očitaju vodomjeri. Razlog je pojeftinjenje mazuta, premda iz struke upozoravaju da veća ušteda nije moguća jer su zalihe kupljene po starim cijenama.
Slična vijest stigla je s tržišta plina: prosječno smanjenje od oko 15 % trebalo bi barem privremeno rasteretiti kućne budžete tijekom prijelaza iz sezone grijanja u toplije dane.
No, optimizam tu staje. Riječki Autotrolej zadržava iste cijene karata jer, kako objašnjavaju, gorivo još uvijek plaća po ranije formiranim, višim tarifama. Ideje o besplatnom javnom prijevozu ocjenjuju se nerealnima u sadašnjim financijskim uvjetima.
Istodobno rastu izdaci za druge osnovne potrebe. Cijene boravka djece u vrtićima ponovno su korigirane naviše, više koštaju brašno i kruh, poskupjele su i telekomunikacijske usluge, a početkom mjeseca na snagu je stupilo i novo, više tarifiranje električne energije.
Rezultat je poznat scenarij: kratkoročna olakšanja u jednom segmentu brzo neutraliziraju poskupljenja u drugom, ostavljajući kućanstva u stalnoj neizvjesnosti pri planiranju mjesečnih troškova. Početak proljeća 1986. tako ostaje upamćen po tankoj ravnoteži između tek djelomičnog olakšanja i novih financijskih briga.