Slatkovodna riba polako ali sigurno zauzima sve važnije mjesto na tanjurima hrvatskih potrošača, no iza tog trenda stoji niz izazova za proizvođače.
Najveći pojedinačni europski proizvođač slatkovodne ribe, Agro Invest Grupa, svakodnevno se bori s klimatskim oscilacijama, nedostatkom radne snage i zahtjevima tržišta.
„U našem uzgoju najveći je problem količina vode koja dolazi u ribnjak. Moramo je ‘hvatati’ kad stigne u valovima”, objašnjava Dino Božučanin, voditelj Ribnjaka Grudnjak, koji u potpunosti ovisi o rijeci Vučici i padalinama na Papuku. Iako se oslanjaju na automatizirane hranilice i aeratore, naglašava da je „dodir čovjeka i ljudske ruke najvažniji”, pa stalno traže nove radnike – osobito mlađe, jer je prosjek sadašnjih zaposlenika oko 50 godina.
Sirova riba iz ribnjaka kreće potom u preradu u tvornicu Panona Mare. Pogon je, kaže voditeljica proizvodnje Andreja Kovačević, visoko automatiziran, pa radnici „uglavnom stoje i kontroliraju liniju proizvoda”. Zahvaljujući tomu kapacitet raste 30–40 % godišnje, no tvornica redovito zapošljava dodatne radnike uoči božićne i uskrsne sezone.
Na izvoznim tržištima tvrtka postiže zapažene rezultate, otkriva export managerica Ivana Baričević. Najviše isporuka odlazi u susjedne zemlje jugoistočne Europe – Srbiju, Mađarsku – sve do Bugarske, Rumunjske, Poljske i Slovačke. Šaran je i dalje najtraženiji, ali potrošači postupno otkrivaju i druge vrste.
Unatoč rastu cijena sirovina i inflaciji, Baričević ističe da proizvođač „drži cijene istima kao prošle godine” kako bi riba ostala dostupna široj populaciji.
Sudeći po rastućoj potražnji i ambicioznim planovima izvoza, slatkovodni ribnjaci imaju svijetlu budućnost – pod uvjetom da pronađu dovoljno ruku koje će pratiti ritam automatiziranih strojeva i ćudljivo stanje vodostaja.