Sve je krenulo kada je turska TikTok influencerica Meri ismijala način šminkanja Turkinja koje žive u Njemačkoj, tvrdeći da se njihov prepoznatljivi bronzer, naglašeno rumenilo, umjetne trepavice i povećane usne „nimalo ne podudaraju s time kako izgledaju prave Turkinje”. Šala je zapalila društvene mreže i u trenu se pretvorila u bučnu svađu ispod čije se površine ukazala čitava mreža starih i novih podjela – od društvene klase i politike do spola i pitanja identiteta.
Reakcija dijaspore bila je jednako oštra: „Ljubomorna si jer mi živimo u Njemačkoj. Da prestanemo dolaziti, vaša bi ekonomija propala”, glasio je jedan od uzvratnih komentara. Ubrzo su uslijedile salve uvreda, dok je pogrdni izraz „Almancı” (onaj koji je „zagermančen”) lebdio nad cijelom raspravom.
Prominentna spisateljica Hatice Akyün u magazinu Stern opisala je prepirku kao „proxy rat – simbolični sukob koji zapravo govori o nečem puno dubljem”. Na površinu su isplivale tenzije između urbane, obrazovane elite u Turskoj i potomaka turskih gastarbajtera u Njemačkoj.
Statistika dodatno objašnjava pozadinu: u Njemačkoj danas živi oko 1,54 milijuna turskih državljana te još 1,4 milijuna njemačkih državljana turskog podrijetla – najveća turska dijaspora na svijetu. Mnogi su potomci radnika koje je Zapadna Njemačka 60-ih i 70-ih privukla zbog nedostatka radne snage.
Više od 60 % birača iz njemačke dijaspore na izborima redovito podupire stranku predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, premda Ankara istodobno pojačava pritisak na neovisne medije i političke protivnike. Izbjegli novinar Can Dündar, koji živi u Berlinu, vidi u online obračunu „staru ranu”: „Gastarbajteri i njihovi unuci ne uklapaju se ni u kategoriju ‘Nijemac’ ni ‘Turčin’ i trpe jer ih ni jedna strana do kraja ne razumije”.
Raspravu prate klasni i rasni stereotipi – od podcjenjivačkih primjedbi da „čiste njemačke toalete” do etiketiranja tamnoputijih djevojaka kao „Afganki” ili „Arapkinje”. Novinarka Ayşe Yıldız to opisuje kao pokušaj negiranja njihovog turskog identiteta, dok Çiğdem Toprak tvrdi da je upadljiva šminka svojevrsni otpor marginalizaciji: „Debelim konturama poručuju: ‘Evo me, postojim’.”
Istodobno liberalne Turkinje u domovini, kaže Akyün, osjećaju rastući pritisak i nerijetko zavide slobodama u Njemačkoj. Samo prošle godine Berlin je zaprimio gotovo 30 000 novih zahtjeva za azil iz Turske, što tu zemlju svrstava na treće mjesto iza Sirije i Afganistana.
Sociologinja Naika Foroutan upozorava na trend „etnizacije” među mlađim migrantima: nakon što su gledali kako se njihovi roditelji trude uklopiti, današnja generacija radije otvoreno naglašava svoje tursko ili muslimansko podrijetlo. „Mladi s migrantskim korijenima danas se samosvjesno predstavljaju kao ‘stranci’”, kaže Foroutan.
Dakle, iako se na prvi pogled radilo o beauty savjetu koji je pošao po zlu, rasprava o rumenilu i trepavicama razotkrila je daleko složeniju priču o moći, identitetu i mjestu turske dijaspore između dva svijeta.
