Stenogram dvodnevne saborske rasprave iz listopada 1992. godine pokazuje koliko se odnos vladajuće stranke prema Hrvatskim obrambenim snagama (HOS) promijenio u posljednja tri desetljeća.
Današnje vodstvo HDZ-a, predvođeno Andrejem Plenkovićem i Gordanom Jandrokovićem, ističe „vrlo važnu ulogu” HOS-a u Domovinskom ratu i smatra da se njegovim veteranima treba dopustiti korištenje pozdrava „Za dom spremni”. No predsjednik Zoran Milanović podsjetio je prošlog tjedna da je utemeljitelju moderne Hrvatske Franji Tuđmanu HOS „izazivao želučanu kiselinu” – stav kakav je sredinom devedesetih dijelila većina tadašnjih HDZ-ovih dužnosnika.
Kazneni progon pravaša 26. i 27. rujna 1992. policija je pretresla sjedište HSP-a na zagrebačkom Trgu Ante Starčevića i zaplijenila oružje i eksploziv. Na temelju te akcije Državno (tada Javno) tužiteljstvo zatražilo je skidanje imuniteta trojici novopečenih zastupnika HSP-a – Dobroslavu Paragi, Anti Đapiću i Anti Prkačinu – radi sumnje da su osnivanjem HOS-a „ugrožavali ustavni poredak” i „poticali na nasilnu promjenu međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske”.
Mandatno-imunitetna komisija prihvatila je zahtjev, a 16. i 17. listopada 1992. Sabor je s 60 glasova za, 28 protiv i tri suzdržana ukinuo imunitet pravaškom trojcu. Protiv su bili tadašnji oporbeni HSLS i HNS, danas koalicijski partneri HDZ-a, upozoravajući da se demokracija guši „totalitarnim metodama”. Vojni sud je naposljetku oslobodio Paragu, Đapića, Prkačina i zapovjednika Mile Dedakovića.
HDZ-ova retorika 1992. Tijekom rasprave HDZ-ovi zastupnici koristili su izrazito oštru retoriku. Perica Jurić je poručio: „Ne može nitko uzeti na sebe nadležnost predsjednika Republike i vrhovnog komandanta vojske… Demokracija nije kaos, nije anarhija, demokracija je red i poredak.” Antun Vrdoljak je upozorio da je HOS „puškama izbacio četiri kulturne institucije iz njihovih zgrada”, a tadašnji premijer Franjo Gregurić naglasio da „niti jedna druga stranka nije osnovala svoju vojsku”.
Stjepan Mesić zatražio je da HSP „odlukom ukine HOS i svoj ratni stožer”, dok je Neven Jurica podsjetio na Paragin intervju iz studenoga 1991. u kojem je vođa pravaša govorio o „proglašenju NDH” i preuzimanju vlasti. Milovan Šibl u raspravi je tvrdio kako je HOS, za razliku od „jedinstvene državne politike”, poticao opasno nejedinstvo.
Uloga i simboli pod lupom Aktualni narativ HDZ-a i Domovinskog pokreta tvrdi da je priča o HOS-u završila njegovom integracijom u Hrvatsku vojsku u proljeće 1992. Stenogrami i policijska operacija iz rujna iste godine svjedoče suprotno: država je HOS još mjesecima poslije tretirala kao paravojnu, politički problematičnu formaciju.
Više od trideset godina poslije, isti slogan i isti simboli izazivaju suprotne reakcije u HDZ-u, pokazujući kako se politički stavovi prema ratnim temama mogu dramatično promijeniti, dok se povijesne činjenice – zapisane u saborskim transkriptima – teško brišu.
