Europa i Sjedinjene Države prolaze kroz najdublju krizu partnerstva od kraja hladnog rata. Najnovije napetosti – od američkog bombardiranja Irana i zelenog svjetla izraelskom pohodu na Teheran, do 15 % carina na europsku robu – čine prvi Trumpov mandat gotovo bezazlenim, zaključuje najnovija analiza političkih zbivanja u Washingtonu.
Samo tri godine nakon što je Joe Biden na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2021. gromko poručio „America is back“, mala je vjerojatnost da će se stari osjećaj zajedništva ikada vratiti. Sigurnosni, demografski i gospodarski trendovi gurnuli su dvije strane Atlantika na različite putanje, a Donald Trump, po mišljenju analitičara, više je simptom nego uzrok pucanja veza.
Dvije moguće budućnosti
-
Transakcijska nužda – Europa i SAD surađuju samo kada se interesi poklope, bez emocija ili dugoročnih obveza. Washington bi, primjerice, rado prodavao oružje Kijevu, ali istodobno sklapao bilateralni sporazum s Moskvom preko glava europskih saveznika. EU bi u tom scenariju trpjela carine kratkoročno, dok bi ubrzano razvijala vlastitu obrambenu industriju i širila trgovinu s Mercosurom, Indijom ili državama CPTPP-a.
-
Svijet carstava – SAD, Rusija, Kina, a možda sutra i Indija, podijelile bi sfere interesa, vodeći se prigodnim dogovorima, a ne pravilima. Trumpovi instinkti naginju upravo takvoj logici: Europu promatra kao koloniju koju valja iznuđivati, ne partnera s kojim se pregovara.
Poniznost koja skupo košta U posljednjih šest mjeseci europski su čelnici, navodi se u analizi, posezali za diplomacijom udvorništva – od zajedničkih fotografija s podignutim palčevima do skupocjenih darova i kraljevskih pozivnica. Takvo „samoponižavanje” možda osigurava prolazni Trumpov osmijeh, ali potvrđuje dojam da se kontinentu može nametnuti logika „preživljavanja jačeg”.
Kako izbjeći margine Stručnjaci stoga pozivaju Bruxelles da napokon prizna kako stara romansa s Washingtonom pripada prošlosti. Umjesto čekanja da oluja prođe, Europa bi trebala: • ulagati u stratešku autonomiju i obrambene kapacitete, • ubrzati trgovinske sporazume izvan SAD-a kako bi ojačala pregovaračku poziciju, • razmotriti stvaranje alternativnog globalnog trgovinskog sustava, neovisnog o američkom bloku.
Bez takvog zaokreta, upozoravaju, kontinent riskira da u svijetu rastućih imperijalnih ambicija bude gurnut na nižu stepenicu međunarodnog poretka – ne kao ravnopravan partner, nego kao tuđi plijen.
