Grižane su se jučer preobrazile u epicentar karnevalskog ludila: 18. Griški krabunoški susret privukao je stotine maškara i gostiju, a sunce koje je napokon provirilo nakon kišnog tjedna samo je pojačalo šušur.
Glazba i jubilej – Bubanj i muzika složno udaraj! – odzvanjalo je Potočinom malo iza 13 sati kad je Centralna glazba Grižane povela veliku povorku. Ovogodišnja proslava ušla je u povijest jer se obilježilo punih 160 godina od osnutka Kalinićeve glazbe, prve organizirane glazbe u Grižanima osnovane davne 1866.
Brojke koje govore • 21 maškarana skupina • više od 800 porcija domaće jote • deseci instrumenta od jutra do mraka
Od miće redute do velike povorke Program je otvorila dječja reduta predvođena Malom glazbom Grižane. Najmlađi iz vrtića Cvrčak i mrav iz Bribira i Triblja prošetali su kostimima plavih i rozih Stitcheva, dokazavši da za budućnost karnevala nema brige.
Poslije podneva je krenula glavna parada. Uz Tribaljske skupine Mala sloga, Vela Sloga, Momak veseljak i Barilac, publiku su razveselile Drivenička parada, Bribirska parada, Kirci-Bribirci, crikveničke Duga, Matkovići i Gornji kraj, te Jakovarske krabulje, Selačka mantinjada, Šmričke maškare, Čočman express s Hreljina, Mesopustari Kraljevice, Ledenički maškaroni, Novljanski mesopustari, Kukujanski zvončari i Udruga umirovljenika Crikvenice i Vinodola.
Vrhunac je, kao i svake godine, pripao domaćoj kumpaniji Zbrda Zdola – griškim krabunosima. U kožusima i jutanim bragešama, naoružani starim padelama i pljoskicama, pod geslom „ča grji, to lipši” simbolično su otjerali zimu, kišu i loše raspoloženje.
Na pozornici i pod pokroviteljstvom Svečanost su vodili Gordana Kovačević, Neven Barac i Danijel Blažičević. Organizaciju potpisuje Udruga za očuvanje narodnih običaja i kulturne baštine Juraj Julije Klović uz potporu Vinodolske općine i njezine turističke zajednice, a za glazbeni štimung navečer se pobrinuo bend Point.
Obitelji u prvom planu Posebnu su pozornost privukli Kirci-Bribirci i Bribirska parada – najbučnija i najbrojnija družina u kojoj su rame uz rame marširali dojenčad u kolicima, školarci, roditelji i nonići. Ispod raskošnih kostima i šešira gotovo da se nije moglo prebrojati sve generacije koje su zajedno pjevale, skakale i nazdravljale.
Kad se sve zbroji, domaćini mogu odahnuti: sunce je zasjalo, rekordi su pali, a stih „va Grižah se krabulja rado” još će dugo odzvanjati Vinodolom.