Danas, 31. ožujka, navršava se 425 godina od rođenja filologa Jakova Mikalje (1601.–1654.), zaboravljenog, ali presudnog svjedoka zajedničke povijesti Hrvatske i Italije.
Mikalja je rođen u mjestu Peschici na poluotoku Garganu, ali je potjecao iz obitelji hrvatskih prognanika koji su, bježeći pred osmanskim navalama, prešli na zapadnu obalu Jadrana. Kao isusovac i jezikoslovac ostavio je impresivan rječnik hrvatskoga jezika, a u vremenu snažnih političkih previranja njegov je rad poslužio kao dokaz žive kulturne razmjene između dviju suprotnih obala.
• U njegovu čast ulice koje nose njegovo ime mogu se pronaći i u Zadru i u samom Peschiciju (Via Jacopo Micaglia).
• Na njegovu ostavštinu nadovezala se neformalna talijansko-hrvatska udruga nazvana po njemu, koja baš ovih dana obilježava prvu godinu rada.
• Jedan od pokretača udruge, novinar i fotograf Tonino Notarangelo, preminuo je nedugo prije okrugle obljetnice, pa mu današnja svečanost služi i kao posveta.
Organizatori komemoracije u Peschiciju ističu da Mikaljina biografija zorno prikazuje kako „more ne razdvaja, nego veže”. Upravo su pomorske rute, trgovina i međusobna obrana od vanjskih prijetnji tijekom ranog srednjeg vijeka stvorile zamršenu mrežu političkih i etničkih odnosa: od gotskih ratova preko slavenskih seoba do formiranja starohrvatskih kneževina.
Povjesničari podsjećaju da su istočnojadranski doseljenici na talijanskoj strani Jadrana ostavili trag u toponimima, dijalektima i običajima, dok su mletačke trgovačke veze oblikovale život na hrvatskoj obali. U takvom vrtlogu migracija i sukoba, Mikalja je, stoljećima kasnije, pokušao sistematizirati jezik i tako učvrstiti identitet zajednice razapete između dviju obala.
Današnje obilježavanje u Peschiciju i Zadru uključuje polaganje cvijeća, javna čitanja Mikaljinog rječnika te online rasprave o zajedničkoj prošlosti. Cilj je, poručuju organizatori, „sačuvati sjećanje na ljudi koji su pokazali da je Jadran most, a ne granica".