Država Srbija isplatila je Svetlani i Branimiru Smiljkoviću po 1 240 000 dinara (oko 10 500 eura) jer im je, prema presudi Vrhovnog suda, prije 43 godine povrijeđeno pravo na obiteljski život. Par iz Niša 1983. je u rodilištu dobio informaciju da je njihov novorođeni sin preminuo, no ključni podaci i dokazi o navodnoj smrti nikada im nisu bili dostavljeni.
Vrhovni sud je nakon tri vraćanja predmeta nižim instancama presudio u korist obitelji, naglasivši da:
- majci nije pokazano tijelo djeteta,
- obdukcijski nalazi nikada nisu uručeni,
- medicinska dokumentacija je manjkava, a uzorci za DNK analizu uništeni.
„Rodila sam sina, dojila ga dva dana, a trećeg dana su mi rekli da potpišem smrtnu listu i dali injekciju za smirenje”, prisjeća se Svetlana Smiljković. Godinama nakon toga obitelj nije dobila nikakav službeni papir niti informaciju gdje se beba nalazi. Sumnje su se pretvorile u uvjerenje 2013., kada im je, kako navodi Svetlana, u kuću došao bivši djelatnik rodilišta i rekao da dječak živi u niškom naselju Ledena Stena i zove se Dejan.
Taj čovjek – jedini izravan svjedok – u međuvremenu je preminuo i nije mogao svjedočiti na sudu. Unatoč tome, sud je zaključio da je država propustila zaštititi temeljna prava roditelja pa im je dosudio nematerijalnu štetu. Odvjetnik Đura Blagojević, koji Smiljkoviće zastupa od 2013., presudu naziva malom, ali važnom pobjedom: „Pravda dolazi sporo, ali ova odluka otvara vrata onima koji još traže istinu o svojoj djeci.”
Ipak, visina dosuđene odštete Smiljkovićima zvuči „smiješno” u odnosu na 43 godine neizvjesnosti i bola, a odvjetnik podsjeća da je u sličnom predmetu Vrhovni sud donio suprotnu odluku. Paralelno teče i postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, koji je već prihvatio žalbu.
Svetlana ističe da ju danas utjehu drže dvije kćeri i sin, ali da praznina zbog nepoznate sudbine prvorođenog djeteta ostaje: „Nadamo se da ćemo ga jednom zagrliti, makar samo da znamo istinu.”