LONDON – Dok u Londonu traje sajam Defence and Security Equipment International (DSEI), najveća svjetska izložba vojne opreme, europski političari, generali i industrijalci raspravljaju o pitanjima koja se ne mogu riješiti samo spektakularnim dronovima i futurističkim tenkovima – imaju li Europa i njezine institucije dovoljno volje, brzine i koordinacije kako bi od prototipa stigli do stvarne borbene moći?
Prema analizi bivšeg načelnika britanskog Glavnog stožera generala Nicka Cartera, kontinent stoji na strateškoj raskrsnici. Dok se Washington koleba, a Moskva nastavlja agresivnu politiku, Europljani biraju između preuzimanja odgovornosti za vlastitu sigurnost ili ostanka u opasnoj ovisnosti o faktorima koje ne kontroliraju.
„Svatko na početku pogriješi, zato je ključno razviti intelektualni kapacitet koji se prilagođava brže od protivnika”, podsjetio je Carter na misao vojnog povjesničara Sir Michaela Howarda. Rat u Ukrajini već sada spaja prizore Prvog i mogućeg Trećeg svjetskog rata: rovove i žičane zapreke prati elektromagnetsko ometanje, umjetna inteligencija i rojevi jeftinih bespilotnih letjelica.
Rusija, upozorava Carter, ove će godine proizvesti oko 1 500 tenkova, 3 000 oklopnih vozila i 200 balističkih projektila – količinu koju NATO postiže tek nakon nekoliko godina. Istodobno, Kremlj vodi hibridni rat u „sivoj zoni”, od sabotaže podmorskih kabela do kibernetičkih napada na energetske mreže, s ciljem potkopavanja odlučnosti saveznika bez izravnog kršenja članka 5.
Snažnija, ali spora ulaganja
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, ne-američke članice NATO-a obećale su povećati obrambene proračune na 3,5 % BDP-a, a Europska unija pokrenula je fond SAFE vrijedan 150 milijardi eura za jačanje kapaciteta. Međutim, Ujedinjeno Kraljevstvo priznaje da tu razinu neće dosegnuti prije 2035., a Španjolska se još ne obvezuje. Stručnjaci procjenjuju da bi Europi, ako bi se Sjedinjene Države povukle, trebalo oko bilijun američkih dolara kako bi popunila ključne sposobnosti.
Drugi problem krije se u javnom mnijenju. Iako polovica građana zapadnoeuropskih zemalja očekuje globalni rat unutar desetljeća, tek trećina podržava veće vojne proračune ako to znači više poreze ili rezove u drugim sektorima. Carter stoga upozorava da se obrambena potrošnja prečesto doživljava kao program za otvaranje radnih mjesta, a ne kao sigurnosni imperativ: bez jasno postavljene strategije, političke odlučnosti i reforme nabave, dodatni novac neće stvoriti realnu snagu odvraćanja.
Industrija i „ratni mentalitet”
Zaokret, smatra bivši general, zahtijeva „ratni način razmišljanja” u tvornicama i ministarstvima. Treba ubrzati proizvodne linije, modernizirati oružane snage i uskladiti nacionalne sustave nabave kako bi se nove tehnologije – od kvantne navigacije do laserskog oružja – doista pojavile na bojištu, a ne ostale u sajamskim halama poput DSEI-ja.
Europa ima gospodarsku snagu deset puta veću od ruske i tehnološku bazu bez premca, podsjeća Carter. Zato je, zaključuje, ključno pitanje nije može li kontinent nadmašiti prijetnju, nego hoće li to učiniti dovoljno brzo.