Europska središnja banka (ESB) procjenjuje da će „dodatna“ zelena ulaganja iznositi oko 560 – 600 milijardi eura godišnje. Ta svota odnosi se na projekte namijenjene smanjenju emisija i prilagodbi klimatskim promjenama unutar Europske unije.
Prema internim analizama koje su procurile u javnost, planirana potrošnja već je prije američkih izbora izazivala zabrinutost zbog golemih troškova, neujednačenog planiranja i snažnog ideološkog pritiska. Autori navode da bi teret ponajprije osjetili europski porezni obveznici, jer mnoge mjere ovise o javnom financiranju ili dodatnim davanjima građana.
Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću dodatno je pogoršao procjenu rizika. Kritičari smatraju da bi promjena američke politike mogla umanjiti globalnu potporu ambicioznim europskim ciljevima, a time i povećati konkurencijski pritisak na gospodarstva članica. Dokumenti upozoravaju da su zajedničke politike Unije u takvim okolnostima izloženije tržišnim i tehnološkim neizvjesnostima.
Retorika je pritom sve oštrija. Zagovornici strožih klimatskih mjera optužuju se za pretjerani idealizam, dok ih protivnici nazivaju „zelenim klimatskim talibanima“. Istodobno, pobornici ambiciozne tranzicije tvrde da su ulaganja nužna kako bi se spriječile dugoročno još veće štete od globalnog zagrijavanja.
Unatoč političkim prijeporima, brojke ESB-a stavljaju fokus na financijski izazov: Europa bi svake godine morala pronaći gotovo dvije trećine bilijuna eura kako bi ostvarila ciljeve smanjenja emisija do 2050. godine. Hoće li taj teret pasti na proračune država, privatni sektor ili potrošače – pitanje je koje tek čeka odgovor.
