Europska komisija odgodila je objavu prvog izvješća o tome koje su države članice pod najvećim migracijskim pritiskom i tko, prema novom „bazenu solidarnosti”, treba preuzeti tražitelje azila, uplatiti novac ili ponuditi drugu pomoć.
Prema neslužbenim informacijama trojice upućenih dužnosnika, početno „provjeravanje stanja” odgođeno je unatoč najavama da će upravo ono pokazati funkcionira li dugo najavljivani Pakt o migracijama i azilu.
Na ministarskom sastanku u Luxembourgu, na kojem je Komisija predstavila plan, nitko od prisutnih ministara nije zatražio riječ nakon izlaganja, iako su mnogi svoje stavove iznijeli pri dolasku.
Belgija je rano dala do znanja da neće popuštati. „Svaka država mora primjenjivati Dublinska pravila”, poručila je ministrica unutarnjih poslova Anneleen Van Bossuyt, aludirajući ponajprije na Italiju i Grčku. Dodala je kako će Bruxelles pružiti isključivo financijski doprinos jer su belgijski centri za prihvat već popunjeni: „Platit ćemo — i tim novcem mogu se pronaći strukturna rješenja.”
Finska je bila još izravnija. „Očito nećemo prihvaćati migrante iz drugih država članica”, rekla je ministrica Mari Rantanen. Poljska i Mađarska od prije odbijaju sudjelovati, a nedavni izbor populista Andreja Babiša u Češkoj mogao bi dodati još jedan skeptični glas.
Poseban spor izbio je oko međusobnog priznavanja odluka o povratku, pravila po kojem bi jedna članica trebala izvršiti rješenje o deportaciji koje je donijela druga. Francuska, Njemačka i Belgija upozoravaju da bi takva obveza preopterećivala njihove sustave, a Van Bossuyt poručuje: „Za Belgiju to ne smije biti obvezno. Već trpimo nerazmjeran teret zbog sekundarnih kretanja.”
Španjolska, kao južna granična država, suprotstavlja se popuštanju. „Želimo da međusobno priznavanje bude obvezno, jer je to pravi temelj područja pravde i slobode”, istaknuo je ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska.
Radni kompromis, koji trenutačno kruži među članicama, predviđa da se obvezna primjena tog pravila odgodi za tri godine nakon što Pakt stupi na snagu 2026.
Migracijski povjerenik Magnus Brunner pokušao je smiriti napetosti: „Potrebno je još rada kako bismo pronašli rješenje za međusobno priznavanje, ali opći dogovor do prosinca trebao bi biti dostižan.”
Ministri su raspravljali i o mogućnosti vraćanja — pa čak i prisilnog deportiranja — određenih kategorija sirijskih državljana. Njemački ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt izjavio je: „U Luxembourgu je postignut širok konsenzus da moramo započeti s povratima u Siriju. Oko milijun i pol Sirijaca već se vratilo iz susjednih zemalja u domovinu. Sada je pitanje kako da i Europa osigura da su povrati mogući.”
Iako Komisija tvrdi da nekoliko dana kašnjenja ne mijenja bit stvari, odgoda prvog testa solidarnosnog mehanizma pokazuje koliko je politički teren sklizak: države sjevera i zapada spremne su ponuditi novac, ali nerado otvaraju granice, dok južne članice zahtijevaju obveznu podjelu odgovornosti koju same nose već godinama.
