Samo treći poznati posjetitelj iz međuzvjezdanog prostora, komet 3I/Atlas, nastavlja zbunjivati astronome. Tim istraživača s Auburnova sveučilišta u Alabami, uz pomoć NASA-ina svemirskog teleskopa Neil Gehrels Swift, otkrio je da komet izbacuje velike količine hidroksilnih (OH) spojeva – pouzdan trag prisutnosti vode.
„Kada nađudemo vodu – ili njezin slabi ultraljubičasti odjek, OH – na međuzvjezdanom kometu, čitamo poruku iz drugog planetarnog sustava”, istaknuo je fizičar Dennis Bodewits. Rezultati su objavljeni u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Voda na neočekivanoj udaljenosti
Analiza ultraljubičastih podataka pokazala je da 3I/Atlas otpušta vodu dok se još uvijek nalazi više od tri astronomske jedinice od Sunca – tri puta dalje nego Zemlja. Na toj hladnoj udaljenosti ledena jezgra tipičnog kometa ostaje čvrsta, no Atlas već tada „prosipa” oko 40 kilograma vode u sekundi, količinu koju su znanstvenici usporedili s „hidrantom na punoj snazi”.
Taj intenzivan protok sugerira složeniju građu nego kod većine sunčevih kometa. Jedno od objašnjenja je da se s površine odvajaju sitni ledeni fragmenti; oni se potom zagrijavaju Sunčevom svjetlošću i stvaraju oblak pare koji hrani kometarnu komu.
Svaki međuzvjezdani komet ruši pravila
Do sada su astronomi identificirali samo tri međuzvjezdana objekta. Prvi, ’Oumuamua, pokazao se iznimno suhim; drugi, 2I/Borisov, bio je bogat ugljičnim monoksidom; treći, 3I/Atlas, sada otkriva vodu na neočekivanoj lokaciji. „Svaki od njih prepisuje naše udžbenike o nastanku planeta i kometa”, napominje istraživač Zexi Xing.
Otkrivanje vode na Atlasu omogućuje primjenu istih mjerila koja se koriste za „domaće” komete, čime se otvara rijetka prilika za usporedbu sastava i termičkih procesa tijela koja se formiraju u drugim zvjezdanim sustavima. Znanstvenici se nadaju da će daljnja promatranja rasvijetliti kako su se formirali i evoluirali ovi neobični glasnici iz daljine – i koliko su sastojci potrebni za život uistinu rasprostranjeni po galaksiji.